i otac ,i did su bili za Hajduka,svi koje znam su uvik bili opijeni Hajdukom,to je nešto više od obične navijačke sklonosti ili pripadnosti ,to je ljubav i ovisnost.Hajduk se voli i snjim se živi ,raduje ,umire i rađa,i tuguje....
Hajduk je nešto više od kluba za nas uvik bija...u takvom okruženju teško je bilo postati išta drugo osim navijačem bijelih,a iako sam rođen 1982.već sam 1986 imao postere ekipe na zidovima (Varvodić,Ćelić,Tipurić,Karačić...čini mi se )1989.prvi posjet mitskom stadionu i gradu Splitu za jednu tekmu,i tekma protiv C.Zvijezde,odlasci onda na nezaboravnu LIgu Prvaka 1995. i bižanja iz škole,i ona prva tekma protiv Legije i Benfice .... nezabbbbbboravno