Prije nekoliko dana završila je sezona 2014/15 - i to nije bilo kakva sezona - već najuspješnija sezona u povijesti kluba. Ujedno i sezona koja je OSK dignula na najviše grane otkad je osnovan te sezona u kojoj je postignuta najveća simbioza kluba i mještana.

Napravljen je jedan veliki iskorak ovim posljednim rezultatima, za OSK se čulo nadaleko i naširoko zahvaljujući tim istim rezultatima koji su za sobom povukli interes medija pa je tako u posljednjih 20-ak dana napisano nekoliko velikih članaka i reportaža o OSK-u, a snimani su i TV prilozi.

Skupila se uistinu odlična grupa igrača koji uz to što su vrlo kvalitetni nogometaši su i odlične osobe, a momčad je najviše krasilo zajedništvo - u svakom slobodnom trenutku radilo se na jačanju te izuzetno bitne sastavnice ovog veličanstvenog uspjeha jer upravo kad je bilo najteže snaga zajedništva dovodila je do uspjeha i toga da se iz teških situacija iziđe kao pobjednik.

OSK-ov uspon napredovao je kako je sezona odmicala pa su tako i najveći skeptici morali priznati da su bili u krivu. Ni u jednom trenutku nije bilo pretjerane euforije već se čvrsto stajalo na zemlji i svladavala stepenica po stepenica, korak po korak, protivnik po protivnik. 

Vrijedi spomenuti i zasluge Uprave i svih u klubu koji su se trudili osigurati najoptimalnije uvjete za rad i time dali svoj obol u ovom uspjehu.

A sada se vratimo godinu dana unatrag...

Prošlog ljeta, točno negdje u ovo vrijeme, oči cijelog nogometnog svijeta bile su uperene prema južnoameričkom kontinentu, prema Brazilu, Copacabani i Maracani, gdje se održavalo Svjetsko nogometno prvenstvo. S druge strane zemaljske kugle, na europskom kontinentu, u Hrvatskoj, na Golim brdima, trajala je potraga za strategom koji će našeg OSK-a povesti u novu sezonu. U igri je bilo nekoliko kandidata, prvi izbor je bio Mirko Labrović, na koncu je s njim pronađen zajednički jezik te je imenovan trenerom OSK-a.

Prije početka priprema dogovoreni su dolasci Hrvoja Mandaca, Josip Vardića, Ante Banić-Škoje, Dominika Plavše i Ivana Markovića, a nešto malo potom u klub je stigao i Bože Poljak. U suprotnom smjeru krenuo je Josip Dukić, najbolji igrač i strijelac iz prethodne sezone.

Pripreme su započele 16.07., a OSK je tokom njih odigrao 9 pripremnih susreta. Od prve utakmice evidentan je problem bio nedostatak gol-igrača pa je OSK u spomenutih 9 utakmica postigao tek 8 pogodaka, a od toga četiri s bijele točke.

Sezona je otvorena loše, samo jedan bod u dva uvodna susreta, a potom je uslijedila pobjeda u Kaštel Sućurcu koja se pamti po tome što je poslije isključenja vratara Samardžića na gol stao igrač, kapetan Stipe Banić-Škojo, i više od sat vremena mrežu sačuvao netaknutom.

Nakon toga ponovno domaći poraz, pa pobjeda vani pa samo bod kući - što se to događa? Zbog čega ovako loši rezultati na Golim brdima? Nakon domaćeg remija s Mračajem Labrović je podnio ostavku no predomislio se na nagovor igrača i Uprave te nastavio s poslom. Uslijedilo je potom još nekoliko kola oscilacija da bi OSK sa stilom završio polusezonu te u posljednje četiri utakmice osvojio maksimalnih 12 bodova. Po završetku prvog dijela sezone Labrović je napustio kormilo, a OSK je zaostajao dva boda za vodećim Mračajem. Uprava je potom imala zadatak pronaći trenera koji će OSK povesti u drugi dio sezone. 

U kombinacijama je bilo nekoliko kandidata, a izbor je na koncu pao na Petra Bašića, domaćeg igrača s velikim iskustvom igranja prve lige kao i igranja u inozemstvu. Bašić je momčad kao trener-igrač u pripreme poveo 23. siječnja, a uz "Bosija" u klub su stigli Nino Vučemilović-Alegić i Dino Ljubas te su se obojica pokazala pravim pojačanjima. Klub je s druge strane napustio Duje Banić prešavši u Junak.

Pojačani OSK već je u pripremnim utakmicama dao nagovijestiti da bi se nešto dobro moglo dogoditi. Dobre igre i rezultati u pripremama, kup pobjede protiv Vrlike i Glavica te potom senzacionalno izbacivanje drugoligaša Dugopolja definitivno su potvrdili spomenute pretpostavke. 

Ipak, u prvenstvo se ušlo neuvjerljivo, tijesna 4:3 pobjeda kući protiv Tekstilca te poraz u gostima kod Uranije. No to nije uzdrmalo igrače OSK-a koji su nakon toga zaredali s pozitivnim rezultatima, a krajem ožujka iz kupa je izbačen i drugi dalmatinski drugoligaš - Imotski.

Vodila se prava trka s Mladosti i čekao se međusobni susret. Prije toga OSK je u posljednjim sekundama izborio pobjedu protiv GOŠK-a  te s tri boda zaostatka dočekao Mladost. OSK je poveo rano 1:0, potom povećao vodstvo na 2:0. Gosti smanjuju na 2:1 i nakon toga najveća obrana Marijana Samardžića u sezoni koja je vjerovatno usmjerila cijelu sezonu - obranio je situaciju 1 na 1 s napadačem Mladosti i tako se OSK bodovno poravnao s Proložanima. No oni su i dalje bili u prednosti te je OSK morao čekati njihov kiks. Dočekao ga je dva tjedna kasnije. Mladost je poražena u Postirama dok je OSK slavio u Tučepima te sad OSK ima tri boda prednosti i sve u svojim rukama. Uslijedila je teško izborena pobjeda protiv Postira Sardi te se prvo mjesto moralo osigurati barem bodom u Dugom Ratu. Uz veliku podršku navijača OSK je slavio s 2:0 i tako osvojio petu titulu prvaka u povijesti kluba.

Samo tri dana kasnije uslijedio je veliki nogometni praznik - u sklopu polufinala županijskog kupa u Otoku je gostovao prvoligaš Split. Prije utakmice igračima OSK-a uručene su medalje i pehar za osvojeno prvo mjesto, a sat i pol kasnije još jedna senzacija u kupu - nakon što su gubili 3:1 u 70. minuti igrači OSK-a poravnali su na 3:3 te nakon udaraca s bijele točke porazili prvoligaša. Tjedan dana kasnije na rasporedu je bilo finale s Mosorom u kojem je OSK poražen s 2:0 no prevelike tuge nije bilo već se odmah okrenulo kvalifikacijama za 3. ligu gdje je OSK-u protivnik bio Slaven iz Grude. 

Prvi susret OSK je igrao u gostima te slavio s 3:1 dok je uzvrat, pokazalo se, bio samo formalnost. Završilo je 3:0, ukupno 6:1 te je Otok dobio trećeligaša.

Stoga još jednom čestitke igračima na čelu s trenerom Petrom Bašićem koji ima odličan početak trenerske karijere, potom njegovim suradnicima Anđelku Markoviću i Ivici Roguljiću. Zahvala i njihovim prethodnicima i svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli uspjesima OSK-a u ovoj sezoni.

Na kraju hvala svim navijačima (posebno Osevima), simpatizerima i onima koji su nas podržavali na ovosezonskim utakmicama.

 
Za kraj malo statističkih podataka.

OSK je u ovoj sezoni odigrao ukupno 34 službene utakmica te ostvario 24 pobjede, 4 neriješena rezultata i 6 poraza. U jesenskom dijelu odigrano je 13, a u proljetnom 21 utakmica.

Od 24 pobjede 7 ih je ostvareno u prvom, a 17 u drugom dijelu. 14 pobjeda ostvareno je na Golim Brdima, a 10 u gostima.

Od 4 neriješene po 2 su ostvarene u prvom i drugom dijelu, od toga jedna kući, a tri vani.

Od 6 poraza četiri su bila u prvom, a dva u drugom dijelu. Ukupno po 3 kući i u gostima.

U 34 utakmice postignut je 71 zgoditak - 23 u prvom dijelu, a 48 u drugome.

34 pogotka postignuta su kući (8 u prvom, a 26 u drugom dijelu), a 37 vani (15 u prvom dijelu, 22 u drugome).

U 34 utakmice OSK je primio 44 pogotka - 17 u prvom dijelu, 27 u drugome.

20 pogodaka primljeno je kući (5 u prvom dijelu, 15 u drugome), a 24 vani (po 12 u prvom i drugom dijelu).

Za OSK je nastupilo 27 igrača.
34 nastupa - Stipe Banić-Škojo
31 nastup - Ivan Norac-Kevo, Marijan Samardžić
30 nastupa - Zvonimir Grgat
29 nastupa - Hrvoje Mandac, Bože Poljak, Ante Banić-Škojo, Josip Vardić
28 nastupa - Nikola Bašić
23 nastupa - Dominik Plavša
21 nastup - Dino Ljubas, Petar Bašić
20 nastupa - Nino Vučemilović-Alegić
18 nastupa - Zvonimir Norac-Kevo
16 nastupa - Marko Tadić
11 nastupa - Anđelko Šimunović, Marin Samardžić, Hrvoje Varvoda
10 nastupa - Duje Banić, Alen Samardžić
9 nastupa - Franko Žižić
7 nastupa - Neven-Ivan Vukas
5 nastupa - Denis Gilić
4 nastupa - Ivan Marković
3 nastupa - Ivan Grgat
2 nastupa - Ivica Bašić
1 nastup - Stipe Putnik

U strijelce se upisalo 16 različitih igrača:

18 pogodaka – Nino Vučemilović-Alegić
10 pogodaka – Stipe Banić-Škojo, Nikola Bašić
5 pogodaka – Zvonimir Norac-Kevo, Zvonimir Grgat
4 pogotka – Ante Banić-Škojo, Bože Poljak
3 pogotka - Petar Bašić
2 pogotka – Duje Banić, Hrvoje Mandac, Dominik Plavša, Josip Vardić
1 pogodak – Anđelko Šimunović, Dino Ljubas, Alen Samardžić, Ivan Norac-Kevo