ja bih prijatelju odjebo od Rvatske odmah sutra da mogu, ali nije to tako jednostavno. Bliskiji sam mentalitetom i civilizacijski sa Slovencima i sjeveroistočnim Talijanima nego sa istočnim slavoncima i dalmatinskim vlajima, ili Bošnjacima. To je tzv dugogodišnje okruženje koje oblikuje mentalitet, običaje i štošta drugo. Pričam hrvatski i Hrvat sam, mama me uvijek slala u crkvu, učila me pjevati hrvatske budnice i ponosan sam da sam Hrvat, dok ne vidim tko je sve Hrvat. Onda kad bolje razmislim, zaključujem da smo ja i ti samo pripadnici istog plemena koje ne vezuje ništa osim jezika, ali to me veže i sa Srbima i sa Bošnjacima, onda vidim da sam se krivo integrirao negdje u prošlosti. Tvoj je pradjed jurišao na Turke dok je moj veslao na galiji. I tebi je ostalo u mentalitetu da hoćeš osvajati nešto, boriti se tući se, ubijati. Meni je ostalo da hoću veslati i vesla sisati. Znači ti na silu hoćeš meni nametnuti koju ću ja zastavu vijoriti i kako ću se ja osjećati i kamo pripadati. A ja tebi ne namećem ništa, ako se osjećaš Hrvat - budi, ako si Srbin - budi ja te ne diram, a nemoj ni ti mene. Kad se budem ja žalio na vozni red tramvaja ili na Bandićeve odluke onda se i ti buni na naše zastave. Ja ću se osjećat kako želim, voljet ću državu koju želim i isticati zastavu koju želim osim ako nije suprotno našem - Rvatskom zakonu kojeg poštujem jer eto silom prilika tu živim. Da imam priliku izabrati drugu državu ja bih to odmah, do onda plaćam porez, služio sam vojsku, poštujem Zagreb kao svoj glavni grad i crvenim se kad god izađem u inozemstvo i netko me pita odakle dolazim. Čim se sramim, znači da osjećam nešto, jer i ti bi se sramio da si dijete a da ti je tata pijanac i pedofil, tako se ja sramim svoje majke Rvatske.