Zanimljivo "popodne" na Lapadu, nije bio neki poseban nogomet (od dvoje trećeligaša to je teško i očekivati) ali ovakav ambijent na Lapadu u nekoj službenoj utakmici nije viđen sigurno više od 15 godina. U regularnom dijelu utakmice nije bilo nekih velikih prilika na nijednoj strani, doduše Nedelišće je uspjelo zabiti ali taj gol je bio opravdano poništen zbog čistog zaleđa. U produžetke u kojima je vidljivost stvarno bila mračna  kao da je istrčala neka druga momčad GOŠK-a. U 92. minuti sjajna akcija GOŠK-a po desnoj strani koju je golom za vodstvo GOŠK-a od 1:0 završio Ante Kovačić, 5 minuta nakon toga Ivo Caput (igrač Hajduka na posudbi u GOŠK-u) pogađa za 2:0. Do kraja utakmice nije bilo nekih velikih prilika (a nije ni čudo jer je malo reći da su uvjeti što se vidljivosti tiče bili neregularni), i na kraju zaslužena pobjeda domaćina.
Što se tiče termina utakmice, domaćin je stvarno bio neodogovoran, ne vidim razlog zašto utakmica nije mogla početi npr. u 13/13:30h i sigurno bi se mogla odigrati po komodu (trebalo je voditi računa o tome da bi utakmica mogla završiti neriješeno te da nakon toga slijede produžeci i eventualno penali, a još kad se uzme u obzir da je dan bio oblačan a samim tim vidljivost je značajno umanjena), ovako su uvjeti krajem regularnog vremena već postali biti neregularni a o produžecima da i ne govorim.
Ambijent stvarno vrhunski, prava je šteta da je situacija u HR nogometu (a i općenito u državi), zatim u gradu i dubrovačkom nogometu (dva kluba u gradu od nekih 40-ak tisuća stanovnika) takva da ne postoje uvjeti za makar stabilnog drugoligaša, a činjenica je da Dubrovnik kao grad i s obzirom na povijest dubrovačkog nogometa (u bivšoj državi nogometni klub GOŠK Jug stabilan drugoligaš; u prvim sezonama HNL-a Dubrovnik prvoligaš) zaslužuje i stabilnog prvoligaša. Uz normalan klub, normalan stadion, uvjeren sam da bi ambijent na domaćim utakmicama praktički uvijek bio kao danas, jer još se jednom pokazalo da ljudi u Dubrovniku definitivno vole nogomet. No dobro, sve u svemu i ovo je lijepa priča dubrovačkog nogometa, pogotovo kad se uzme u obzir da "roster" kluba čine isključivo igrači iz Dubrovnika (mladost te tek nekoliko iskusnijih igrača (Kacić, Čikato, Papić)) i samo 2 igrača sa strane (Đajić i Zečević).
Valjda će ovaj uspjeh pokrenuti dubrovački nogomet, ali čisto sumnjam jer bez ujedinjenja dva gradska kluba teško da će se u Dubrovniku tako skoro zaigrati ozbiljan nogomet, a do toga će jako teško doći s obzirom na razno razne interese kojima je dubrovački nogomet očito zadnji na listi prioriteta.