vjetarugranama je napisao/la:
Sa Brazilom se sigurno može, a ja ću se probati prisjetiti tri tekme gdje je isto ovako proglašen poraz unaprijed. Italija 94 u Palermu, Nijemci 08 u Klagenfurtu i Španjolci 12 u Gdanjsku. Sve tri utakmice su doktorati Ivića i Bilića: dva bloka, dupliranje boka i presing. Koncentracija, fokus, doziranje snage, pametne izmjene, ne gubiti glavu. Danas kao naš najveći minus ne vidim Šukera, Ole ili Mandže; ali da smo bez šansi - nismo. U ove tri imali smo Brajkovića, Vukojevića, Pranjića, Strinića - svakako danas imamo bolja imena. E pa onda neka se to posloži, napravi plan B i krene. Ima li većeg motiva u životu za igrača od toga da istrči sa Brazilom u četvrtfinalu SP?
Jednostavno, nema.
Vidi cijeli citat
ima. istrčati u polufinalnoj utakmici nebitno protiv tkoga za plasman u finale i igru za titulu.
nemojmo se zavaravati, jedno su javne izjave, drugo je cilj koji su sebi momčad i stožer postavili.
ovi likovi su došli s jednom jedinom nakanom i to je osvojiti naslov, samo su dovoljno mudri i o tome šute, za trubljenje imaju ljude kao mene.
van taktičkih i s utakmicom povezanih razmišljanja boli njih ona stvar da će igrati protiv brazila.
od početne jedanaestorice, četvorica su igrali finale sp-a, jedan je dao gol.
četvorica (višestruki) osvajači lige prvaka:
kovačić, lovren, modrić, perišić
jedan osvajač europa lige, a rezerva:
jakić
dvojica finalisti europa lige:
barišić, brozović
i sve to ne prije deset godina nego u ovih zadnjih tri!
jedini koji do sada nisu osvojili naslov prvaka države ili nacionalni kup su budimir, ivušić i pašalić (pašalić ima talijanski superkup), ako se ne varam, pa čak su naše rezerve pune naslova.
dakle o čemu mi pričamo?
ako južnoamerički hrvati, kako ih se od milja zove zbog tehničke potkovanosti, ozbiljno misle da će se protiv nas prošetati, dobit će po tamburi, garant (a dobit će i ovako).
esse quam videri. (marcus tullius cicero)
