Loše nam je da je glavna tema nakon najvećeg hrvatskog derbija, sudac. Ovoga puta srećom ne zbog lošeg suđenja ili navlačenja za jednu ekipu, već zbog kriterija. Da se razumjemo uvijek preferiram kriterij koji pušta igru, nauštrb pokojeg nedosuđenog prekršaja ( naravno na štetu/korist obje ekipe), ali u tome treba imati mjeru. A Batinić nije imao upravo to, mjeru. I to kako mjeru u kvantitetu, a još više mjeru u kvaliteti, jačini prekršaja. Naprosto je bilo smiješno što je sve propustio suditi, pogotovu na Olmu. Na kraju rezultat takvog suđenja je bio da smo gledali negledljiv derbi, u kojemu je logično najveća žrtva ispala - nogometna vještina. Logično je u tome da najveći ceh će, takvim suđenjem, platiti najplemenitiji igrači i Olmo i Caktaš. Situacija kod isključenja "zrakomlatnog" Caktaša kao da simbolizira sve ovo o čemu pišem. Nedosudivši čisti faul na Olmu inicirao je akciju u kojoj zbog faula njegovog kolege Šunjića, nastrada (opravdano) Caktaš. Gubitnici su Olmo i Caktaš, dobitnik je najbolji razarač igre u ligi Šunjić. I to je poanta. Paradoksalno jer je kriterij bio "ugođen" u korist talentom slabijeg Hajduka, a protiv superiornijeg Dinama, a gubitnik je ispao i Hajduk, pa i Dinamo, ali najviše gledaoci koji bi sa ipak umjeranijom prezentacijom kriterija, vidjeli sigurno bolji, igrački raskošniji derbi. Dinamu ipak svaka čast jer se prilagodio kriteriju, i pokazao da i na mišiće može dobiti ovakvu utakmicu, ali samo u HNL-u!