Mislim da općenito ekipa previše potencira sukob Bjelica-Mamić. Mislim da je puno veći faktor Bjelica Mamiću, nego obrnuto. Jer Mamić je pritisnut pokazati da može i on (a ne može, nema tu kemiju), dok Bjelica nije pritisnut za ništa, boli ga ona stvar.

Sjećam se utakmice prošle sezone protiv Dinama kad je Bjelica dobio crveni karton pa se na pressici poslije ponio kao zadnji seljak. I tada sam imao dojam da mu je sve to skupa teško palo, toliko ga se vrijeđalo, doći kući među svoje i biti ili "zrak" ili izložen uvredama od strane onih koji su te najviše voljeli, nije to lako.

Isto tako mislim da ga je, ma što govorio, brisanje onog murala pogodilo. On je kod navijača s istoka ipak imao drukčiji status, nije bio bilo tko... Kad će jedan Z.M. dobit tamburice pod prozor... :)

Istina je da se ne bi vratio u Osijek da nije onako završilo s Dinamom, ali isto tako mislim da mu je sada 100% fokus na tome da Osijek osvoji naslov a da se na Dinamo ni ne obazire. Osim naravno taktike na terenu i slično. Tu i tamo ih bocne, ali jedini mu je motiv da u Osijeku vrati ono što je izgubio, da ostane vječan, jer ako osvoji prvi povijesni naslov bit će vječan i o njemu će se pisati za 50 godina u nekoj monografiji...

Tako da su sva pitanja poput "je li motiv još veći zbog Mamića" zapravo potpuno promašena... Briga njega za to, gleda samo naprijed, veoma fokusirano, sa svim ljudima oko sebe, ne sjećam se da sam u nekom našem sportskom kolektivu vidio da toliko svi, ali SVI pušu u isti rog, imaju istu želju i guraju naprijed svom snagom, kao tim, ne pojedinačno... možda ćemo osvojit naslov, možda nećemo, ali ovakvu sinergiju još nisam vidio.

A što se tiče Hajduka, oni su žrtva svoje vlastite višegodišnje frustracije, jer je tamo jednostavno nemoguće složiti dobar plan gdje je prvi interes HAJDUK i onda ga provoditi tri godine. Jbt toliko stranaca, toliko para, a momčad užas, atmosfera užas, stadion užas...