Medijski prostor danas pun je mitova. Nije toga lišen ni svijet sporta, a pogotovo se to odnosi na Hajduk, koji trenutno prolazi kroz svoja uobičajena previranja i potrese, kakve posljednjih desetak godina mora proći barem jednom u sezoni. Jesu li mitovi oko Hajduka posljedica aktualne situacije u splitskom klubu, ili je upravo ta situacija posljedica mitologije koja se oko splitskog kluba širi, zanimljivo je pitanje, no činjenica je kako svaka nova kriza razbije i poneki mit koji smo godinama slušali o Hajduku. Najnoviji iz kolekcije razbijenih mitova je onaj o Bori Primorcu.
Još tamo dok je bio na vrhuncu snage, dok je iz prvog reda asistirao Arseneu Wengeru na klupi Arsenala, Boro Primorac zazivan je kao jedan od spasitelja svaki put kad bi Hajduk upao u krizi. Primorac je tad uglavnom opisivan kao onaj koji ima sve potrebno za izvući Splićane iz gliba u koji su upali. Radi se o igračkoj legendi Hajduka i treneru koji godinama radi u velikom klubu uz bok jednog od najvećih trenera uopće, ukratko, čovjek pozna i Hajduk i nogomet, i milijun je svjetlosnih godinama u odnosu na većinu trenera koji su u posljednjih desetak godina prodefilirali splitskom svlačionicom. Dok je radio u Arsenalu, Primorac je na svako spominjanje svog imena u kontekstu Hajduka iskazao čast. ali i jasno dao do znanja kako nema namjeru London zamijeniti Splitom, na nakon što je odlaskom Wengera završila i njegova epizoda među Topnicima, otvorila se mogućnost za povratak Primorca u klub u kojem je i stekao nogometno ime.
Kad se konačno vratio na Poljud, Primorac je preuzeo dužnost voditelja Škole nogometa, što se činilo kao idealna funkcija za njega. S jedne strane, možete iskoristiti bogate iskustvo koje ste stekli godinama radeći u jednom velikom klubu kao što je Arsenal, dok s druge nemate toliko odgovornosti na sebi i niste predmet osporavanja i analiza kad pati ono što je najvažnije u radu jednog kluba, a to je rezultat seniorske momčadi. Uživao je Primorac u blagodatima svog radnog mjesta, sve dok nije morao uskočiti kao trenersko rješenje i tako ne neki način dovesti u opasnost cijeli imidž koji je oko njega sustavno građen godinama.
Je li Primorac uopće dobar (glavni) trener? Čovjek je dugo bio pomoćnik veličini kao što je Wenger, ali posao pomoćnog i glavnog trenera dva su različita svijeta. Pomoćni trener ima točno određene stvari kojima se bavi, u pojedinim segmentima igre on može biti i na višoj razini od glavnog, ali upravo ta specijalizacija i usredotočenost na pojedine segmente je ujedno i glavni minus pomoćnih trenera. Oni jednostavno ne moraju voditi računa o kompletnoj momčadi, oni ne moraju brinuti o tome kako ukomponirati i voditi grupu od 20 često potpuno različitih igrača i karaktera, oni, u konačnosti, ne nose na sebi odgovornost i pritisak s kakvim u utakmice ulaze glavni treneri. Ukratko, činjenica da je Wenger bio vrhunski trener, a Primorac njegov dugogodišnji pomoćnik, ne znači nužno kako je i Primorac bio dobar glavni trener. A pogotovo ne znači kako je dobar trener sad.
No, zanemarimo nakratko ovu raspravu oko toga je li ili nije Primorac dobar trener, je li bolji od svojih prethodnika na klupi Hajduka, i pretpostavimo da to zaista je tako. Što nam to onda govori? Pa govori nam da očito u Splitu glavni problem nije trener i da uzroke rezultatskog neuspjeha treba tražiti negdje drugdje. Kao i u svakom drugom kolektivu i organizaciji, kad rezultat pati, pogrešno je krivce tražiti na najnižoj razini, a to su u ovom slučaju igrači i treneri. Iako su oni ti koji prezentiraju konačni proizvod, pa ih se zbog toga percipira i kao ključne faktore, igrači i treneri su, kad se stvari ogole, samo zaposlenici koje je netko odabrao i platio za posao koji rade. Tu onda dolazimo do priče o vođenju kluba koja se stalno ponavlja kad je Hajduk u pitanju, ali to nije tema ovog teksta.
Naglasak u ovom tekstu prvenstveno je bio na Bori Primorcu i na svojevrsnom mitu koji je oko njega građen godinama, o mitu po kojem će Primorac, jednom kad se vrati na Poljud, ekspresno dovesti u red sve ono što je godinama bilo loše. Kao što smo rekli, kakve su stvarne trenerske vrijednost Bore Primorca, nezahvalno je u ovom trenutku ocjenjivati, jer čovjek je sjeo na klupu u zaista nezahvalnoj situaciji. Međutim, bio Primorac vrhunski ili debelo precijenjeni trener, bio on još uvijek u naponu snage ili su njegovi najbolji dani ipak iza njega, jedno je nepobitno i u to smo se mogli uvjeriti iz prve ruke – Boro Primorac na klupi nije onaj koji će Hajdukove neuspjehe pretvoriti u uspjehe. Nije to niti on osobno, kao što nije ne bilo koje drugo ime koji bi samo na temelju svoje reputacije trebalo jamčiti bolje rezultate splitskog prvoligaša.