Da, otkad znam za sebe dinamo je privilegiran, 30 godina je već prošlo jbte. Bore se ljudi iz kluba kojima je to posao, neuspješno doduše ali teško je protiv mordora. ja sa svoje strane mogu pomoći svom klubu na način da uplatim članarinu, kupim neki proizvod, kupim kartu za utakmicu itd. I da prenesem svom potomstvo razinu lopovluka i bahatluka kojem svjedočim cijeli svoj život pa da i oni na isti način pomognu klubu u borbi protiv zla. S druge strane, imam svoj život, posao, plaću i odgovornost te nemam vremena se posvetiti borbi protiv lopovskog.

Zagreb 041.

Čovjek je naprosto presretan dolaskom u Split 😬

 

Cijeli život sam u nogometu (kao igrač, navijač, gledatelj), i na osnovu svog iskustva mogu reći kako u Hrvatskoj ne postoji klub u kojem se nikad nije radilo ništa nemoralno/protuzakonito. Od 1. HNL, pa do zadnje županijske lige. Svi su, barem jednom, ili radili sa sucima, ili su namjestili utakmicu na bilo koji način, ili su nešto dogovarali ispod stola, ili su, u krajnjem slučaju, surađivali s klubovima koji su radili sve navedeno. Ukratko, apsolutno poštenih i moralnih nema, ako netko zna neki takav klub, volio bih da se javi i da svima obznani njegovo ime.

 

A kad je tako, kad svi imaju „putra na glavi“, sve se svodi na priču o velikoj i maloj ribi. Može li i smije li netko nepošten prozivati nekoga drugog zbog nepoštenja, samo zato što je taj drugi na nekakvoj ljestvici nepoštenja iznad njega? Ako je netko manje nepošten od nekoga drugog, znači li to da je on bolji ili to znači samo da nije bio u prilici biti nepošteniji? Krije li se u prozivanju drugog za nepoštenje ipak samo nezadovoljstvo što je taj drugi rezultatski uspješniji od njega? Bi li svi koji druge prozivaju za nepoštenje, potpisali biti isti takvi kad bi znali da će im to donijeti rezultat i da zbog toga neće biti kažnjeni.?

 

Puno je tu pitanja, no sve se svodi na isto. Svijet nogometa je takav, puno toga odvija se na granici zakona i morala, a često i izvan njih, bilo da se radi o Ligi prvaka ili najnižem stupnju županijskog natjecanja. Samo što su u prvom slučaju u igri velike face i milijuni/milijarde eura, a u drugom lokalni šerifi, stotine/tisuće kuna, večere, prikolice kukuruza, crijep za kuću ili posao u nekom seoskom komunalnom poduzeću.