Uspoređivati PAOK s početka sezone s jučerašnjim nema smisla, jer PAOK danas može biti samo bolji nego što je bio ljetos. Hajduk ga je nadigrao u Splitu, u Solunu odigrao bezvezno i bljutavo kao i obično na europskom gostovanju. Dinamo ga je nadigrao u Zagrebu, može i u Solunu, jer već je u Sevilli pokazao da u gostima može/zna odigrati na rezultat.
Dinamo se muči u HNL-u, a u Europi mete betise i paoke. Zašto? Zato što mu u HNL-u očito manjka podražaja, ali u Europi ima gard i stav da može sa svakim. I bez nekog pretjerivanja, ako može izmesti Betis i PAOK, Dinamo može izmesti bilo koga do kraja Konferencijske lige.
Dinamo je taj stav brusio godinama igranja europskih utakmica. Kad možeš dobiti Arsenal, Tottenham, Chelsea, ne bojiš se PAOK-a. Hajduk je taj gard imao 1970.-ih i 80.-ih, danas ga više nema. Istina je da je danas teže osigurati europsku jesen nego proljeće, ali Hajduk je tu sam kriv. Kad ispadaš od gzira i tobola, dopadnu te evertoni i villarreali.
Međutim ako nemaš Europu onda, ako si pametan, taj pobjednički stav pokušaš graditi kod kuće. Onda koristiš svako kolo da se bildaš tim pobjedničkim duhom kako bi se naviknuo pobjeđivati kad bude bitno. Onda naprosto moraš ugurati jedan Varaždin s igračem više pola sata u njegov peterac i ne dozvoliti mu da diše dok ga ne rastrgaš. Ako želiš biti to što kažeš da želiš biti.
Hajduk ako želi biti spreman za ljeto i Europu kakva god će ga dočekati, ako želi vjerovati da ima vrijednost za igrati Europu svoj mentalni sklop mora brusiti u utakmicama protiv Rudeša, Varaždina, Istre, Gorice, Lokomotive. Ne samo pobjedama, nego još više gardom i načinom na koji pobjeđuješ. Ako želiš biti to što kažeš da želiš biti.
Držati konstantno visok ritam, viši, uporniji i naporniji od bilo kojeg suparnika bez obzira na aktualni rezultat, mljeti iz napada u napad, nakon prvog gola tražiti drugi, a ne čekati da ti Rudeš u 92. minuti pogodi gredu. Biti vječno napaljen, željan, okomit, GLADAN. Učiti se pobjeđivati po navici i inerciji, a ne stalno nekom mukom, mišićima i dramom. To jest proces, ali svaka utakmica je prilika da to gradiš i da u sebe pumpaš samopouzdanje i pobjednički stav. Polazna točka za to je vrhunska tjelesna sprema. Kad si moćan u nogama, moćan si i u glavi.
Kad dođu ključne utakmice sezone nije više uopće poanta u kvaliteti igrača, jer mislim da Dinamo više nije toliko dramatično kvalitetniji od Hajduka ili Rijeke koliko je zadnjih godina bio. Poanta je u tjelesnoj spremi i u pobjedničkom mentalitetu kojeg imaš ili nemaš. Dinamo i jedno i drugo i dalje ima, pokazao je to i jučer, pokazao je u sudačkim nadoknadama puno puta ove sezone.
A to će za Hajduk i Rijeku do kraja sezone biti puno veći problem i izazov nego kvaliteta bilo kojeg Dinamovog igrača pojedinačno.
