Ono što se mora reći, Željko Sopić ima priču u zadnjih godinu dana kao iz bajke. Ne sjećam se jel bio do sada takav slučaj da trener koji je došao prošle sezone na polovici prvenstva kada je bila stanka malo dulja radi SP-a i preuzeo momčad koja je uspjela osvojiti samo 7 bodova, uvjerljivo zadnja zaostajala 6 bodova za Šibenikom dovesti na razinu da je zadnjih 10-ak utakmica bila u top 3 momčadi prvenstva, a zadnjih 15-ak u top 4 momčadi prvenstva. Naravno, uspio je klub sačuvati u ligi, ali kao što prethodna statistika govori napravio je puno puno više i momčad koja je bila bez ideje, raspala u vlastitom sustavu ako se to tako uopće i moglo nazvati, pretvorio u respektabilnu momčad za samo nekoliko mjeseci..
Preuzeo Rijeku, opet u nezgodnom trenutku jer nije prešao pripreme već je bio fokusiran na Goricu. Mlada momčad, velika očekivanja i sigurno veći pritisak nego u Gorici. Na ruku su mu išli potezi uprava Dinama i Hajduka sa dovođenjem Jakirovića i Karoglana, ali nekad je sreća potrebna da bi isplivao u sportu na vrh. Zadnjih 10-ak susreta Rijeka je momčad sa najviše zabijenih golova 23, uvjerljivo ispred recimo Hajduka sa 15 ili Dinama sa 14, te su momčad koja je primila samo 4 gola, opet daleko najmanje od svih momčadi i to duplo...Uz to je postigao 9 pobjeda i jedan poraz iz penala.
Što bi bio jedan od boljih nizova u povijesti HNL-a. Kako god bilo, Sopić ima veliko poštovanje bez obzira što nije trener kluba za koji navijam. Priča o pepeljugi koja sa dna, radom i trudom te vlastitim znanjem dolazi na vrh. Zadržao je taj fajterski duh koji je gajio kao igrač, izdržao pritisak i sad se zasluženo nalazi na vrhu. Naravno, prvenstvo se igra do zadnjeg kola i još su neke važne utakmice koje će sve definirati, ali za sad u godinu dana je napravio sjajan posao i izgradio si još veću reputaciju.