Ako je poanta lige samo i isključivo reprezentacija, čemu onda stranci? Čemu stadioni, TV prava i sve ostalo? Onda samo pratiti reprezentraciju a domaća natjecanja neka budu jedan velki razvojni kamp.

Liga je entitet za sebe i ima svoja mjerila, uspjehe, kvalitetu i popularnost zasebno od nacionalnih selekcija. 

Ajmo okrenuti argument. Kako jedna Češka i Poljska sa lošijim reprezentacijama mogu svoju ligu dići na top 15/top 10 liga europe a Hrvatska sa ligom kroz koju je prošlo 70% reprezentacije ne može?

Očito ne kaskamo talentom? Dal onda možda kaskamo vizijom, planom, infrastrukturom? Dal je to upravo ono kaj se ovdje prigovara?

Dal je moguće da svojim lošim pristupom prema domaćoj ligi ne koristimo puni potencijal onog kaj imamo? Dal bi bilo logično da domaća liga top 10 reprezentacije svijeta bude legitimni kandidat za top 15 europskih liga a ne da se brinemo dal ćemo ispasti iz top 25?

Koliko bi bolja infrastruktura, uređenija liga, veća popularnost i više novca u HNL-u moglo doprinjeti stabilnosti reprezentacije i garantirati nam bolju budućnost?

Mislim da je generalni zaključak da je HNL danas bolji nego prije 5 il 10 godina, ali druge lige su napravile u tom periodu veći iskorak od nas po pitanju organizacije, infrastrukture i akademija.

Ako želite svi kolektivno past u depresiju imate na hajdučkom podcastu iza pjace video o akademijama u hrv,  ofc bazira se na hajdukovoj, al pričaju generalno o problemima u mlađim uzrastima.

Ovde baš progovara jalni i ljubomorni Hr mentalitet.

Kad sam već kod te teme. Sjećam se i koliko se žuči bacalo tad na HNS jer su kao nesposobni, a jedino što su tad pokazali je da možda jesu korumpirani, ali su za Surkisa i ekipu mala maca. Surkis je ( nažalost) zbilja bacio svu tu lovu na stadione u Ukrajini i zapravo Poljska bi trebala istome sagraditi spomenik. Ne samima sebi, nego Surkisu. Ako im je već Bandera problematičan.

Možda je off, ali što se tiče akademija u HR, mogu reći ono što sam osjetio na svojoj koži.

Pred XY godina, iz prve ruke sam vidio na koji način funkcioniraju stvari u jednom Varaždinu (NŠ bi znao, on je tada vodio neke kategorije) i kako se dobiva minutaža.

Sve to na stranu, danas kad imam baš talentiranog klinca koji sa 9 godina igra u ligi sa 2 godine starijim dečkima i zabija golove uz odličan pregled igre i trku - oko nas se počinju muvati neki klubovi, ponude za kampove (sad su aktualni ljetni), prijelaze i slično. U svakoj situaciji priznat je talent, ali i čisti poziv da dođe i da ga se može "ugurati" da igra u "pravom" klubu već danas (u ovom slučaju ne radi se o Varaždinu, da se razumijemo). Svakom takvom je rečeno da je igrač od 9 godina DIJETE i da ga ostave na miru da uživa. 

Ono što hoću reći je da je nogomet močvara agenata i nadobudnih i nedojebanih trenera koji svakog igrača, pa makar imao 9g, vide kao kravu muzaru a roditelje ko budale koje će plaćati i gurati svoje dijete u svojoj naivnosti da će im dijete biti "next big thing". Jebe se svima njima hoće li napraviti igrača ili reprezentativca, njima je bitno da je njima dobro. NARAVNO, čast iznimkama koje naravno postoje kod trenera.

SIguran sam da je mnogo talentiranih klinaca propalo i odustalo jer ih nije imao tko pogurati ili platiti pravoj osobi kad zašteka. 


Mnogo toga kroz HNS se prikazuje kao uređeno, pošteno, posloženo. A zapravo je samo jedna riječ - močvara. 


Kako je u Splitu, neznam, daleko sam, ali ako je i upola kao u ovoj kontinentalnoj HR - nije dobro.
 

Ne znan al bi reka da je u Splitu isto ako ne i gore