Kako bi nam više klubova u 1.ligi povećalo kvalitetu? Pa nemamo financija,infrastrukture,moći,...ni za ovih 10.

Jel' postoji kod nas neko pravilo vezano za financijsko poslovanje klubova poput pravila u nekim ligama koje pratimo?

Npr., u kojem iznosu  i koliko dugo neki klub može poslovati  u minusu? 

Kod nas di vise od pola lige moli Boga da ne bankrotira kroz sezonu ovaj bi slijedio pravila nekakava o minusima! Pa tu su svi sretni kad sezona zavrsi bez da i jedan klub se raspadne prije toga...

Doduse, nekima je bilo dozvoljeno nekad davno nakon bankrota nastavit pod drugim imenom i s cistim papirima al to je bilo davno i vise nema spomena o tome

Puno se toga od te sezone 2012-13. promijenilo. Neki klubovi više ni ne postoje ili su toliko potonuli da nisu relevantni (ne zna se jesu li otišli u stečaj, ili je došlo do novih inkarnacija): Split je potonuo nakon što su glavni financijeri (braća Žužul) zapali u financijske i pravne probleme, Zagreb je skroz potonuo jer ga je uništio Medić, Zadra je uništio Sinovčić, a Intera onaj Ljaljak... Cibalia jest također bila pred potonućem no nekako još egzistira u drugoj ligi te može se u dogledno vrijeme čak i vratiti u prvu.

Varaždin jest te sezone bankrotirao, pa su nastali novi Varteks i Varaždin prije isteka suspenzije originalnom klubu koji se digao poput feniksa nakon nekoliko godina. Jedino se Šibenik uspjevao više puta vraćati u prvoligaški rang.

Ostalo... splet nepovoljnih okolnosti. Iako jest liga donijela stanovita poboljšanja, demografska slika u RH u posljednjih desetak godina znatno se pogoršala, pa shodno tome dobro je uopće da i postoji još 1. liga koja može koliko toliko funkcionirati.

Žalosti i to što se neki potencijalno zanimljivi klubovi (kao npr. Rudeš) nisu uspijevali etablirati u prvoligaškom društvu, unatoč mnogim poticajima i mamcima (2017. suradnja sa španjolskim Alavesom, prethodnih godina su doveli jake asove u upravu: Marić, Šimunić,... Prosinečki na mjestu trenera). Sada vidim da i Rudeš tone u drugoj ligi. Dobra stvar za hrvatski nogomet jest da se razvije priča bez obzira što možda neće biti dugog vijeka, ali naš nogomet ne bi bio isti da se tokom trideset godina nisu pojavljivali ambiciozni projekti (Hrvatski dragovoljac, Mladost 127., Kamen Ingrad, Split, Lokomotiva, Rudeš, pa i Zrinski) uspješnih poduzetnika i zaljubljenika u šport, koji su na neki način držali tu neizvjesnost, a opet su ti klubovi znali iznjedriti mlade igrače koji bi se kasnije probijali. Bez obzira što su neki od tih bili instant klubovi, imali su veliku podršku lokalne zajednice, a to je bila prilika mnogim od mladih igrača da steknu prvoligaško iskustvo u okruženju gdje trebaju uistinu "gristi" - znalo se to itekako cijeniti.