G. Gattuso je poznatija talijanska verzija I. Tudora (kao trenera). Iako je kao igrač bio nevjerojatno borben te je ulazio glavom tamo gdje drugi ne bi nogom, ipak mu nedostaje trenerskog znanja. Još više psihološki nije dorastao trenerskom poslu; baš kao ni Tudor (koji je također bio jedno vrijeme vrhunski igrač, u obrani, do ozljede koja ga je srozala u karijeri). Gattuso je na terenu pokazivao veliku srčanost, navodno je i izvan terena bio nevjerojatno temperamentan i kao osoba koja nije poznavala granice (ono kad se kaže, taj "čovjek bi i svoj život riskirao radi drugog"), bez obzira što su ga mnogi zapamtili kao 'kostolomca'. Ni Tudor ni Gattuso nemaju mira, čista suprotnost jednim Daliću koji je po pitanju trenerske psihologije pa i pedagogije (uzimajući u obzir odnos prema mladim igračima) dvije klase iznad njih.
Što očekivati dalje od Gattusa kao trenera. Ako sada uhvati Hajduk formu, Gattuso će opet biti 'in', obožavan od dijela navijača, a ostatak će mu priznati uspjeh. No ako ne digne formu, brzo će i on 'dignuti sidro'. Jednostavno 'vruće glave' kad-tad se 'slože'; iskrica od koje sve plane; bilo u pozitivnom, bilo u negativnom pravcu.
Ni Tudor ni Gattuso se u svojem trenerskom stažu (obojica su treneri desetak godina) nisu ni u jednoj sredini duže zadržali, a i obojica su uglavnom trenirala 'vruće sredine' pogotovo Tudor. Tudor jest čak, mora se priznati, uspješniji kao trener po pitanju rezultata. Ali ako obojica mogu u jednom trenutku 'galvanizirati atmosferu', to znači da nije dobro predugo ih držati...