Dugo sam trpio i šutke promatrao ovu nepravdu, ali više stvarno ne mogu. Hoće li netko
reagirati, hoće li barem Podravske štuke dignuti glasiće? Ovakvo ismijavanje, podcjenjivanje i
omalovažavanje nikad nisam vidio.
Kad povlačiš paralelu s neambicioznim klubom koji nikad neće ispasti iz lige, ali ni ne
pokušava napraviti iskorak – Slaven Belupo. Kad tražiš primjer ne pretjerano kvalitetnog
igračkog kadra – Slaven Belupo. Kad govoriš o malim utakmicama koje moraš pobijediti ako
želiš biti prvak – Slaven Belupo. Kad neka zvijezda igra ispod očekivanja, prijetiš joj
odlaskom na posudbu u – Slaven Belupo. Dosta više s tim, ostavite se više tog kluba.
Ljudi godinama neprekidno u elitnom rangu, jednom bili doprvaci, dvaput igrali finale Kupa,
imali nekoliko zapaženih nastupa u Europi. Pobjeđivali Athletic Bilbao i Aston Villu,
nekoliko puta natamburali Dinamo. Upravo su ih oni poslali u Ligu za bedaka, ako se netko
možda ne sjeća. Svojedobno Koprivnicu za Hajduk učinili težim gostovanjem od Vinkovaca.
Sa Segestom i Cibalijom igrali su one mitske trokut kvalifikacije. Ako ni zbog čega drugog,
samo zbog toga zaslužuju poseban status u našem nogometu.
Nikad nas nisu sramotili po Europi, ni na terenu, ni na tribinama. Pokazali za HNL zavidnu
razinu poštenja i morala, kad nisu iskoristili priliku uzbaciti Lokomotivu iz lige, pobijedivši u
utakmici koja im ništa nije značila. Dobro i redovito plaćaju, ugodna i obiteljska atmosfera na
tribinama. Prava je milina slušati tu zanesenu djecu na Apašu kad se nadglasavaju s opakim
momcima s druge strane ograde.
Dres Slavena su nosili i(li) na njihovoj klupi sjedili, između ostalih, Marijo Dodik, Roy
Ferenčina, Pavo Crnac, Bojan Vručina, Ivica Karabogdan, Edin Šaranović, Dino Kresinger,
Davor Vugrinec, Stipe Bačelić-Grgić, Dragan Stojkić, Saša Bjelanović, Ivan Krstanović,
Muzafer Ejupi, Leon Benko, Nikola Pokrivač, Dario Čanađija, Srebrenko Posavec, Mario
Bilen, Mateas Delić, Mile Petković, Kruno Jurčić, Elvis Scoria, Igor Gal, Željko Sopić, Željko
Kopić, Mladen Frančić, Mato Jajalo, Renato Jurčec, Asim Šehić, Ognjen Vukojević, Aljoša
Vojnović, Elvis Kokalović… Sve legenda do legende. A ovi nabrojani samo su kap u Dravi.
Malo li je?
Mi Hrvati stvarno nekad znamo biti čudni, razmaženi do bola. Nema nas ni četiri milijuna, a
ponašamo se kao da nas je milijarda. Prelako se odričemo svojih veličina, uzimamo ih zdravo
za gotovo. U nekoj drugoj zemlji Slaven Belupo bi imao poseban status, dobio bi zasluženo
poštovanje. Amerikanci bi od njega napravili brend i filmsku priču. A mi? Nama je Slaven
Belupo dosadni, neambiciozni klub bez karizme i trofeja. Eto, HNL vrvi karizmatičnim i
ambicioznim klubovima punih trofejnih vitrina.. Glava me već boli od ovog konstantnog
ruganja s Belupom, morat ću stvarno popiti jedan Lupocet.
Što h više gledam, meni Farmaceuti ne da nisu dosadni, nego su mi baš zanimljivi. U njih je
utkano sve ono što HNL je. Romantika i ikone na sve strane. Moje simpatije Slaven Belupo
uvijek će imati. Zapravo, bez razmišljanja smjestio bi ih na drugo mjesto svojih omiljenih
klubova. Odmah iza Lokomotive.