Nikad nisam razumio nagrađivanje trenera za uspjehe koje je ostvario, jer to je prošlost. Isto tako, nema smisla ocjenjivati trenera isključivo na osnovu rezultata. Točnije, ima smisla ako govorimo o njegovoj ostavštini, ali ne ako gledamo prema novoj sezoni. Profesionalni sport ozbiljan je posao i tu nema previše prostora emocijama. Ako smatraš da trener ne može u budućnosti ispuniti očekivanja, tražiš dalje. To, naravno, ne znači kako će sljedeći biti bolji, ali to je rizik posla.
Situacija s Radomirom Đalovićem ima dosta poveznica s onom Sergeja Jakirovića. Obojica su usred ljeta na početku sezone neočekivano sjeli na klupe Dinama i Rijeke, zbog europskih neuspjeha svojih prethodnika. I jedan i drugi su tijekom sezone imali uspona i padova, no na kraju su sa svojim momčadima osvojili naslove, iako su vrlo lako mogli ostati bez njih. Čak i u tim trenucima slavlja neki su se pitali treba li im klub dati novi ugovor, no na kraju su ga dobili. Da bi, poslije klimavog početka nove sezone, oba ova šampionska trenera dobila 'cipelu'. Samo nekoliko mjeseci nakon osvojenog naslova prvaka, a u Đalovićevom slučaju i dvostruke krune.
Kad je prošlog ljeta na klupi Rijeke naslijedio Željka Sopića, gotovo nitko nije crnogorskog stručnjaka smatrao dugoročnim rješenjem, više je imao percepciju klupskog vojnika koji će premostiti razdoblje do dolaska nekog zvučnijeg trenera. A kad je sa svojom momčadi dobio pet 'komada' u Ljubljani, Radomira Đalovića mnogi su prekrižili, čekala se samo službena objava. No, preživio je Đale nekako tu blamažu, pa onda rezultatima u domaćem prvenstvu postupno jačati svoju poziciju na klupi. Rijeka je dugo vremena bila bez poraza, a njezin trener je od već prežaljenog postao hit-trener. Iako smo i tada mogli čitati komentare koji su u pitanje dovodili njegove kvalitete.
Niz neporaženosti prekinut je u Varaždinu, i nakon njega Rijeka i Đalović ulaze u ritam toplo-hladno. Bilo je tu svega, od velikih pobjeda poput onih protiv Dinama i Hajduka na Rujevici, do poraza od Istre (dvaput), Osijeka i Slaven Belupa, remija sa Šibenikom. Mogli bi reći kako je Rijeka cijelo proljeće igrala 'na mišiće', nije tu bilo jasno definirane igre. Na kraju je završilo 'happy endom', dobrim dijelom i zbog brojnih posrtaja Hajduka i Dinama. E, sad, postavlja se pitanje, bi li otkaz Đaloviću dovodio u pitanje da Rijeka nije uzela titulu, kao što se dovodi sad? A to se vrlo lako moglo dogoditi, u pitanju su bili milimetri.
Šampionski Đalović isti je onaj trener koji je dobio pet komada u Ljubljani, koji je u drugom dijelu sezone izgubio mnogo utakmica, koji je i u ovu novu startao neuvjerljivo. Naravno, ne on sam, nego skupa sa svojom momčadi, ali kad se već zna reći kako je trener osvojio nešto, onda isti princip možemo koristiti i kad se gubi. Đalović ima određene trenerski kvalitete, ali očito ima i mane, koje su često bile zamaskirane pobjedama, ali su s vremenom isplivale na površinu. Meni zato ovaj otkaz nije iznenađenje, a pogotovo ne nekakav neobjašnjiv potez. Zapravo, više me čude uprave koje zbog zasluga ostavljaju šampionske trenere na klupi, pa ih onda mijenjaju na početku nove sezone, što je najgore rješenje. Svi Đalovićevi trenerski limiti bili su jasni i u trenutku dok je osvajao naslov, nije on u ovih nekoliko mjeseci postao lošiji trener.
„Nepravedno je mijenjati trenera koji ti je donio prvenstvo/kup/plasman u Europu“, vrišti sa svih strana u ovakvim situacijama. Radomir Đalović, kao i Jakirović prije njega, nagrađen je za svoje uspjehe. Za vrijeme šampionske sezone bio je plaćen, vjerojatno je dobio i nekakvu premiju, stavio je dva trofeja u CV. I sad će dobiti nekakvu otpremninu, i već sutra može naći novi posao. Dakle, ni po čemu on nije zakinut. A danas imamo prilike slušati priče, kao da je čovjek godinu dana radio bez ikakve naknade, osvojio duplu krunu, pa ga sad šutnuli na ulicu. Malo mi zamorna zna biti ta patetika.
Općenito mi nije jasno to žaljenje trenera kad dobiju otkaz. To je jednostavno takav posao. Naravno da su ovakvom statu Rijeke u novu sezonu kumovale i neke druge okolnosti, odlasci važnih igrača, Uprava i cijela ova situacija s prodajom kluba. ali to je tako u nogometu. Zna se tko leti kad rezultati zaškripe. Uostalom, i Đalović je na klupu došao zbog pomalo iznenađujućeg otkaza Sopiću. i njemu je svanulo kad se drugome smrknulo. Jakirović je, po nekima, nepravedno smijenjen u Dinamu, ali znamo kako je on uopće došao u Dinamo. Tako što se usred tjedna pokupio s klupe Rijeke i zapalio za Zagreb. Imaju i treneri svojih mušica, ne bih ja baš od njih uvijek pravio žrtve.
Radomir Đalović je na klupi Rijeke ostvario velike uspjehe, to je činjenica i to će uvijek stajati u njegovoj biografiji. No, dojam je kako je to bio njegov vrhunac s Riječanima i kako je krivulja krenula silaznom putanjom. I zato njegova smjena ima smisla, ako se gleda racionalno. Emocije su već neka druga priča.