Dok sam čitao Ivušićev intervju nakon dolaska u Hajduk, ja sam stekao ovaj dojam. On je tamo branio fantastično, svi u klubu su ga obožavali, vlasnik ga je volio kao sina. Bio je odlično plaćen, ljudi su ga zaustavljali na ulici. Nudili su mu novi, još veći ugovor, jer je bio kamen na kojem su htjeli graditi momčad za Ligu prvaka. Svi su bili na prodaju, samo on ne. Onda se Hajduk stidljivo javlja, gazda ne želi ni čuti. Ipak, zbog prijateljstva s Vučevićem reda radi sasluša ponudu i glatko je odbije. Kaže, uzmi bilo koga, samo njega ne. No, Hajduk je bio uporan, Ivušića je srce vuklo, i tako je gazda ipak popustio. Nije želio silom ga zaustavljati i rušiti mu snove.
Sad, nakon ovih par mjeseci, nekako sam uvjereniji da je bilo ovako. Ivušić je i tamo branio ovako kako i sad brani u Hajduku. Korektno, solidno, prosječno, i ništa više od toga. S obzirom da je bio odlično plaćen, klub nije imao ništa protiv prodaje, jer to što je pružio on, mogli su dobiti i s nekim jeftinijim golmanom.
Ne možeš za ove golove protiv Dinama reći da je kriv, ako gledaš same udarce. Ali, ima nešto i u postavljanju i čitanju igre. Recimo, ona bomba kod drugog gola je neobranjiva s one pozicije gdje je on bio, no opet, radi se o njegovom kutu. Da je samo do derbija, pa možeš reći da se dogodi, ali to je sad već veći uzorak. Nije on loš, no za tu plaću ipak ne pokazuje dovoljno. Od njega se očekivalo da pravi razliku, a trenutno izgleda kao prosječni HNL golman s iznadprosječnom plaćom. Meni je puno bolje djelovao Lučić kad je došao, prije nego je upao u onu fazu ludila.
