Loš teren, dobar izgovor
Stvarno je zamorno slušati igrače, trenere i navijače nominalno boljeg kluba, kad se nakon utakmice žale na loš teren. Neke stvari jednostavno ne govoriš, pogotovo ako si izgubio utakmicu. Pa čak i kad su u biti – točne.
Puno je fraza i floskula u svijetu nogometa, ali jedna mi je posebno glupa. To je ona 'uvjeti su isti za sve', 'kako jednima, tako i drugima'. Da, uvjeti su isti za sve, to je činjenica, ali činjenica je i kako lošiji uvjeti idu na ruku lošijoj momčadi. Što su uvjeti lošiji, razlika u kvaliteti teže dolazi do izražaja. Još jednom ponavljam, naporno je slušati traženje opravdanja u lošem terenu, ali jednako mi je naporno i kad netko ide u drugu krajnost.
Vukovar je na vinkovačkom travnjaku pobijedio Rijeku i Dinamo, malo je nedostajalo da 'skine' i Hajduka. Cibalia je na istom terenu odvela Splićane sve do jedanaesteraca. Očito, dakle, nešto i je do lošijeg terena, kad se tri najbolje hrvatske momčadi muče protiv posljednjeplasirane momčadi Prve lige i drugoligaša. Iako, kad se već priča o terenu, mislim kako se i tu malo pretjeruje. Daleko je od idealnog, ali nije baš ni toliko loš koliko se ovih dana potencira.
Još nešto. Naravno kako je na lošem terenu veća mogućnost ozljeda, no i po ovom pitanju se pretjeruje. Vukovar i Cibalia pola svojih utakmica igraju na njemu, pa im se igrači svejedno na ozljeđuju kao na traci. S druge strane, ozljede se događaju i na savršenim terenima. Glupo je zaključivati kako je do neke ozljede došlo isključivo zbog terena, a i na takve konstrukcije se može naići. Recimo, pogledajmo uradak iz eminentnih hrvatskih sportskih novina…
Ako se sjećate Vukovar je želio igrati u Osijeku na Gradskom vrtu. Dogovorili su se s Osječanima, ali im je HNS spustio rampu. Pravilnik Kuće hrvatskog nogometa kaže da klub može igrati na maksimalnoj udaljenosti od 20 kilometara od svog sjedišta. Udaljenost između Vukovara i Osijeka ipak je nešto veća, iznosi 36 kilometara... Tako da je zapravo 16 kilometara, sad tako ispada, bilo presudno kad se radi o ozljedama Valinčića i Stojkovića. Možda je i ta sitna kilometraža oduzela Valinčiću odlazak na Svjetsko prvenstvo, jer se prije nje, istoga dana kad se ozlijedio našao na pretpozivu Zlatka Dalića. Bio je Moris u sjajnoj formi, a sad je pitanje kako će se u nju vratiti protekom vremena, nakon Nove godine.
Izvjesni novinar je, dakle, tih 16 kilometara 'optužio' za ozljedu Valinčića i Stojkovića, te potencijalno propuštanje SP-a Dinamovog braniča. On zna da se ovaj dvojac ozlijedio isključivo zbog vinkovačkog travnjaka, a ove insinuacije kako bi trebali žmiriti na Pravilnik neću ni spominjati. Ozljede se događaju, uvijek su i uvijek će. Da, na lošijem travnjaku mogućnost je veća, ali nikad ne možemo znati je li se igrač ozlijedio baš zbog njega. Valinčić je, primjerice, odigrao skoro sve minute ove jeseni, čovjek je vjerojatno u 'crvenom' i u takvom stanju nekad malo treba za ozljedu, pogotovo ovakvog tipa. Da se nije ozlijedio u Vinkovcima, možda bi se ozlijedio u subotu protiv Rijeke na Maksimiru. Tad ne bi bio kriv travnjak, ali možda bi bio Kovačević, zato što ga nije odmorio. Uvijek se mora naći neki krivac, iako će se neke stvari dogoditi uz svu dostupnu prevenciju.
Istu ovu ozljedu poput Valinčićeve (lom metatarzalne kosti), Petar Sučić je lani doživio na treningu, u savršenim uvjetima, kod pokreta kojeg je ponovio tisuću puta prije toga. Jednostavno, dogodilo se. Stojkoviću je svojedobno prednji križni ligament puknuo na zagrijavanju prije utakmice, opet iz čista mira. Dogodilo se. I zato nema smisla jedinim krivcem za ove aktualne ozljede proglašavati loš teren. Koji svima nekako dobro dođe kao dobar izgovor.
