Napustila nas još jedna HNL legenda.

 

Srećko Bogdan, bivši igrač Dinama, preminuo u 69. godini.

 

Ono po čemu ću ga najviše pamtiti jest ipak njegov angažman na SP-u u Njemačkoj u tandemu s Velom!

"Vela: Phillip Lahm jedini ima dres s dugim rukavima.

Nekad je nogomet bio jednostavan…

Golmani su branili, stoperi čistili i izbijali (nekad lopte, nekad napadače), bekovi držali aut-liniju. Za njih je najvažnije bilo začepiti svoju stranu, sve što su napravili prema naprijed bio je bonus.

Veznjaci skromnijeg znanja su trčali, tukli i vodu nosili, oni plemenitiji kreirali. Krila su nadirala i centrirala - ljevaci na lijevoj, dešnjaci na desnoj strani - nerijetko i zabijala. Ipak, pogoci su primarno bili zadatak napadača. Brojevi su bili od 1 do 11, znalo se tko nosi dvojku, a tko desetku. Kopačke su bile crne, frizure nevažne.

Nije bilo previše filozofije, nije se od nogometa pravila znanost. Jer on to i nije. Stvari su, zapravo, prilično jasne - tko zabije više pogodaka, taj je pobjednik. Uglavnom to bude momčad koja je i po dojmu bila bolja, ali zna se dogoditi i suprotno. Zbog toga nogomet i volimo. Na mostu sreća malo pomazi tebe, na ćupriji protivnika, na kraju se sve to nekako izravna. Nije se nekad toliko analiziralo i pridavalo pažnje statistici.

A danas?

Danas je važnije kako golman igra nogom, nego kako brani. Stopere se ocjenjuje na osnovu duge lopte i tog nekakvog 'build-upa', to što malo-malo skuha gol nije bitno. Veznjacima se broje pretrčani kilometri, posjed lopte je nezaobilazan podatak. Napadače se ne gleda kroz postignute pogotke, važnije je kako otvaraju prostor, koliko igrača na sebe vežu i ulaze li u međuprostore. Čovječe, danas čak postoje i lažne devetke. To su kao neki napadači, koji u biti i nisu napadači. Ne zabijaju golove, ali zato, molim lijepo, odrađuju veliki posao koji je nedokučiv običnim smrtnicima, razumiju ga samo stručnjaci. Više ni presing nije presing, ima ih 100 vrsta, tranzicija je sve, reposjed odmah iza nje. U zadnje vrijeme pojavio se novi bog, nekakav xG. To je, koliko sam razumio, broj golova koji si trebao zabiti. Pa se na osnovu toga, ocjenjuje tko je zapravo trebao pobijediti. Pusti ti semafor, 'ajmo mi pogledati što kaže xG.

Frizure i kopačke su važnije od igre, baca se i glumi na sve strane. Čim te netko, ne daj Bože, uvrijedi, plačeš kao beba. Ni penali se više ne pucaju normalno, nego sve neki skokovi, piruetice i zastajkivanja. Malo je zamorno sve to postalo.

Uglavnom, vratite nam nogomet!

Nekad je nogomet bio jednostavan…

Golmani su branili, stoperi čistili i izbijali (nekad lopte, nekad napadače), bekovi držali aut-liniju. Za njih je najvažnije bilo začepiti svoju stranu, sve što su napravili prema naprijed bio je bonus.

Veznjaci skromnijeg znanja su trčali, tukli i vodu nosili, oni plemenitiji kreirali. Krila su nadirala i centrirala - ljevaci na lijevoj, dešnjaci na desnoj strani - nerijetko i zabijala. Ipak, pogoci su primarno bili zadatak napadača. Brojevi su bili od 1 do 11, znalo se tko nosi dvojku, a tko desetku. Kopačke su bile crne, frizure nevažne.

Nije bilo previše filozofije, nije se od nogometa pravila znanost. Jer on to i nije. Stvari su, zapravo, prilično jasne - tko zabije više pogodaka, taj je pobjednik. Uglavnom to bude momčad koja je i po dojmu bila bolja, ali zna se dogoditi i suprotno. Zbog toga nogomet i volimo. Na mostu sreća malo pomazi tebe, na ćupriji protivnika, na kraju se sve to nekako izravna. Nije se nekad toliko analiziralo i pridavalo pažnje statistici.

A danas?

Danas je važnije kako golman igra nogom, nego kako brani. Stopere se ocjenjuje na osnovu duge lopte i tog nekakvog 'build-upa', to što malo-malo skuha gol nije bitno. Veznjacima se broje pretrčani kilometri, posjed lopte je nezaobilazan podatak. Napadače se ne gleda kroz postignute pogotke, važnije je kako otvaraju prostor, koliko igrača na sebe vežu i ulaze li u međuprostore. Čovječe, danas čak postoje i lažne devetke. To su kao neki napadači, koji u biti i nisu napadači. Ne zabijaju golove, ali zato, molim lijepo, odrađuju veliki posao koji je nedokučiv običnim smrtnicima, razumiju ga samo stručnjaci. Više ni presing nije presing, ima ih 100 vrsta, tranzicija je sve, reposjed odmah iza nje. U zadnje vrijeme pojavio se novi bog, nekakav xG. To je, koliko sam razumio, broj golova koji si trebao zabiti. Pa se na osnovu toga, ocjenjuje tko je zapravo trebao pobijediti. Pusti ti semafor, 'ajmo mi pogledati što kaže xG.

Frizure i kopačke su važnije od igre, baca se i glumi na sve strane. Čim te netko, ne daj Bože, uvrijedi, plačeš kao beba. Ni penali se više ne pucaju normalno, nego sve neki skokovi, piruetice i zastajkivanja. Malo je zamorno sve to postalo.

Uglavnom, vratite nam nogomet!

Pa Španjolska je s takvim posjedom, famoznom 4-6-0 formacijom s lažnom devetkom, tektarenjem i teatralnim iznuđivanjem faula, sa svim ti modernim tekovinama, pomela 3 prvenstva zaredom. 

Pa nisu ljudi koji rade u nogometu ludi da odbacuju napretke u nogometnoj igri radi nekih intrinzičnih razloga poput nogometne romatnike, stare škole ili čega već

To je ko da ideš analitičarima u NBA govorit da gađanje trica kvari košarku, da se treba vratiti na to da je duga dvojka najčešći šut

Ne treba sve komentare shvaćati ozbiljno. :)