To je drugi problem, opet cu ponoviti, sjevernjih narjecja se sramimo, a ostale svi razumiju, osim mozda ljude iz Istre koje teže, al opet ih svi na kraju razumiju.
Da se samo malo manje sramimo kajkavštine i da je mrvicu više u medijima, svi bi razumjeli i znali pročitati njegovo pismo.
Evo kolegica iz Splita je tu mjesec dana, par izleta po Zagorju i razumije nas.
Ali opet cu ponoviti, kajkavština nije slučajno u poziciji da je se "sramimo", kaj sto i nije slučajno da je u nekom trenutku isčezla iz ZG, u govoru i u toponimima.
Edit: tvoja baka nije, mozda ni moja, jer je živjela čitav zivot u krugu svojih 10km i nije se makla, a TV je pred smrt dobila. Al danas valjda apsolutno cijela Hrvatska zna kaj je peškir ili kacavida
Edit edit: ne govorim da u dnevniku svak mora po svoje mljet, ali u školama bi se uz standardni jezik moralo, po meni, raditi na očuvanju narjecja. U nekim školama se na moje izrazito veselje to vec krenulo raditi, za sad tek na inicijativu učitelja/profesora, nadam se da ce i ministarstvo nekad razmisliti o tome, ak tam ima nekoga da razmišlja
[uredio CROphantom93 - 12. kolovoza 2026. u 08:58]