totalno sam neposoban prebacivat fotografije s mobitela nekamo u real-time... moram poradit na svojem instagramiranju, ako želim postat influencer. Ali kad imam volje i vremena prčkat po tome...

ko neki zombi apokaliptični film
Rijeka je navalila poletno, toliko poletno da je moj Stari nakon 2:35 procijedio kroz zube "ništa od ovoga, dobit će tri komada"
forum struka vrijedi na svim mjestima i u svim generacijama
dakle, Rijeka je navalila kao favorit, Gorica teško odolijevala, ali nakon desetak minuta uspjela pronaći ritam u vrlo jednostavnoj kombinaciji: svaki put kad su bili u "napadu", tj. kada bi došli do centra, vraćali bi loptu nazad do golmana, pa bi on polako započinjao novi napad, lopta dođe do centra, pa vraćaj nazad
blagonaklono vjerujem da je dublja namjera bila isprovocirat goste da izađu po loptu u većem broju igrača, pa onda nekako naglo preskočit igru i kroz munjevitu kontru doći do praznih koridora iza leđa njihove obrane. Uglavnom, te bilo kako bilo, to je potpuno umrtvilo utakmicu, osokolilo domaće jer su vidjeli da se znaju dodavati na četri metra, podiglo samopouzdanje golmanu jer je vidio da nije svaka lopta koja ide prema njemu automatski gol i od tad se igra promijenila
Kek je pizdio, širio ruke.
pizdili su i uvijek objektivni domaći kibici, a koji su na svako tako vraćanje reagirali burnim nezadovoljstvom jebo te taj nogomet i slično
pauza za osvježivanje je dočekana komentarom ŠTETA VODE!
tako je izgledalo do kraja utakmice: Pijani Zagorci su bili sve sigurniji, a Riječani sve nesigurniji. Kek je sve više širio ruke. U drugom pol. je počeo puhat vjetar, što je dovelo do par komičnih situacija, kada su čista dodavanja odlazila u aut, svaka visoka lopta je bila nepredvidljiva itd.
Armade oko 120, uobičajeni repertoar. S godinama sve više mrzim nametnuto i neprirodno navijanje svih 90 minuta s uvijek istim setom pjesama
riječke zamjene nisu donijele ništa. Kobajagi je smiješan, ali ajd, tu je tjedan dana. Jankovića u prvom pol. nisam zamijetio jer je bio na suprotnoj strani, ali ima nešto u njemu, on je visok, jak, mogao bi biti nešto, ali ovo mu je već valjda peta-šesta prvoligaška sezona i nikako da se ustali. Ni neće, prošo voz. Fruk je počeo poletno, ali se brzo utopio. Oreč izgleda jako aktivan. Tek uživo vidiš koliko su Dantas i naročito Vignato sitni krhki pizdeki. Čini mi se da je baš Vignato imao najbolju šansu, ostao sam na 16 metara i svojim traljavim projektilom bi pogodio kukuruze, ali kukuruzi tamo ne rastu minimalno od 1986, kad je počela izgradnja SRC Radnik, a toga se još sjećam
što se domaćih tiče, najbolji dojam je ostavio Srbin kojeg su sad dofurali s Cipra i onaj novi Francuz koji se puno trudio, nudio, vidi se da je prošao školu Bordeauxa. Nije to za zaebanciju, pa makar Žirondinci igrali desetu ligu
ne znam zašto je Francuz na poluvremenu ostao u svlačionici, valjda još nije spreman za fast-forward ritam HNL-a, ali ga je zamijenio mali minijaturni Kočiš, vidim da ima 19 godina, domači dečec, a on mi se jako svidio. Vidi se da ga hrvatski trenerski genij još nije pripitomio, pa mali srlja u najveću gužvu s loptom u nogama i uspije se provući jer nitko na terenu to ne očekuje. Baš je povukao par puta
pet minuta prije kraja je ušao i sweet sixteen dijete Frigan i mali je čudo. Drzak, lopta mu se lijepi, pokušava valjat protivnike bez respekta, brz. U tih pet minuta je tri puta lopta bila kod njega i svaki put se nešto događalo
bit će odličan, ako bude imao minute, a ne da je rezerva nekom Pranjiću, rezervi Zrinjskog i rezervi Celja
kad izgubiš, a igraju klinci (dva spomenuta + Vrzić), onda se na to drukčije gleda
[uredio ian wright - 01. rujna 2026. u 12:21]