Sve ti je to do mentaliteta i navika odlaženja na utakmice koji smo mi Hrvati dobrim dijelom izgubili i zbog svih ovih stranih liga koje se prenašaju na televizijama i gdje djeca u školama se ponedjeljkom kurče pobjedom Reala/Manura, Chelskog,Liverpoola protiv Getafea, "jesmo ih dobili, satrali,". Zato i meni ovaj HRT je užasno licemjeran, dok god oni govore kako se ljudi moraju vratiti na tribine, u isto vrijeme na drugom programu gledaš veliki derbi španjolske nogometne lige Getafe-Valladolid, a na RTl-u veliki derbi Liverpool-Blackburn.

A i Zagreb je nažalost strašno razmažen grad i to nije nikakva tajna i to će ti svatko iskren priznati. Uvijek nešto ne valja.
Prije 20 godina se nije išlo zbog Cakija i Croatije, naravno svi po gradu pričali kako će stadion biti pun čim se vrati Dinamo i što se desi? Dođe utakmica Dinamo-Zagreb, prva od povratka imena i dođe 15 000 ljudi. Slijedeće 2 utakmice dođe pak 4 tisuće.
Na početku ovog desetljeća ti je onda u modi naravno bila najveća izlika da je Dinamo jadan i da se nema što gledati(inače taj Dinamo je imao 80% igrača iz omladinske škole i samo Bosance za strance). Sad ti je najnovija izlika isto kao kod Canjuge, samo sad je to Mamić i kao opet svi bojkotiraju i svi će se vratiti čim on ode.
Naravno uz Mamića imaš i one standardne izlike, stadion, stranci, domaći dečki, blablabla, a jedina je istina da tko neće ići na utakmicu će već nekako nać bilokakvu izliku.
Danas, baš danas je pak izlika da im je dosadno gledati gaženje. Naravno, kad se igra solidno i zanimljivo je prvenstvo-ne valja, treba igrati atomski nogomet. Kad se igra atomski nogomet-opet ne valja.
I zato je po meni bilo čudo nad čudima kad su na kraju prošle sezone uspjeli malo probuditi i razbuditi grad.

Uostalom evo ti najbolji primjer. Prošle sezone u prvom dijelu polusezone je više ljudi došlo na utakmicu Mače(stanovništvo oko 500tinjak ljudi)-Dinamo(5000) i Sesvete-Dinamo(7500) u Velikoj(4000 stanovnika) nego na bilokoju dinamovu prvenstvenu te jeseni na Maksimiru, izuzev utakmice s Hajdukom(bijednih 8 tisuća).

I zato ja osobno sam jedan od onih koji ne osjeća apsolutno nikakve simpatije prema Ruglomiru i apsolutno me briga dal će budući stadion biti u Lučkom ili na Ruglomiru. Shvaćam u potpunosti ljude kojima je Maksimir svetinja, ali isto tako takvih je daleko premalo.

Recimo da se mene pita, prodao bi Mandžukića za 15tak milijuna eura, iskoristio lovu od budućih rata onih bivših prodaja, pitao gradonačelnika gdje se može nabaviti zemljište(uz pretpostavku da bi se recimo ipak moglo u Maksimiru) i sagradio stadion za 10-15 tisuća mjesta. Ako je Istrina Drosina došla 10 milijuna eura(10 000 kapacitet), ne vidim zašto bi stadion poput Mariborovog(15 000), došao mnogo više.
Veći stadion Dinamo ne treba, a reprezentacija ako hoće nacionalni stadion nek si ga HNS sam sagradi(sa proračunom koji tvrde da je u rangu West Hamovog) i svi sretni i zadovoljni.
To je sve naravno utopija, iako u urednoj i čistoj zemlji bez lopova sasvim realna mogućnost.