zadnje bockanje:
Zapravo, teško je pričati o lijepom i čistom nogometu na hrvatskim terena kad je uglavnom, posebno u ovo doba godine, nogomet zapravo užasno zmazan. Naime, uopće se ne bih začudio da sponzori otkažu ugovore hrvatskim nogometnim klubovima u jesenskom dijelu prvenstva jer se njihove reklame tako i tako - ne vide. Mislim, otiđite na neku utakmicu našeg prvenstva i moći ćete se uvjeriti kako igrač nakon što padne na "travu" postane blatan, zmazan i ne vidi se niti broj niti sponzor.
Normalan čovjek bi pomislio kako je to jer se sigurno na tim stadionima stalno igraju utakmice, no onaj na kojem ih ima najviše, Maksimir, uvjerljivo se najbolje drži. Gdje su svi ostali "Sakomani"? Miljenko Sakoman brine se o stadionu u Zagrebu, no tko radi tu istu funkciju za "teren" u Kranjčevićevoj, Istri ili Splitu? Dobro, u Kranjčevićevoj, kao i u Maksimiru, igraju dva prvoligaša pa je stoga logično da se teren više troši iako zapravo dvije utakmice dnevno ne bi objasnile blatnu livadu na kojoj se igraju utakmice u Kranjčevićevoj.
Ali što je s ostalim stadionima? Zašto je "travnjak" na Poljudu protiv Osijeka više sličio livadi na kojoj šećem psa nego nogometnom terenu? Recimo da u Hajduku zapravo imaju osobu koja je odgovorna za stanje travnjaka i da postoji netko tko zna tko je taj i da u isto vrijeme taj isti zna kako je njegov posao upozoriti tu imaginarnu osobu na stanje travnjaka - zašto to ne napravi? Zašto lopta ne može ići ravno po zemlji nego se odbija kako sile prirode kažu i zamisle? Naravno, "first things first", no ako će ići tim redom, u športskom dioničkom društvu na Poljudu negdje za tri godine će na red doći travnjak pa bi ga možda ipak trebalo ugurati prije na dnevni red; tako i tako stalno imaju neke sastanke. Zašto su Varteks i Inter igrali "u teškim uvjetima na lošem travnjaku?" Pa na tom stadionu su se igrale dvije utakmice u zadnjih mjesec dana!