Potencijal za velika djela
Pristupio: 18.03.2010.
Poruka: 3.848
Prva liga od 10 klubova, 4-kruzni sustav, beze kerefeka s ligama za ostanak i prvaka. Tri mjesta za Europu, 2 ispadaju + eventualno jedan u baražu s trecim iz Druge lige. Rezultat je da se svi klubovi bore za nesto, nema 10-12 klubova koji od prosinca hlade jaja i broje dane do ljeta. Klubovi profesionalni ili poluprofesionalni, po njihovom izboru.
Druga liga od 10 klubova, isti sustav kao prva liga. Prva dava promovirana, treci eventualno u baraz, ispadaju 3 kluba, ulaze prvaci svake od 3 Treće lige. Klubovi nuzno poluprofesionalni.
Treca liga i nize lige nisu vise toliko bitne, ali ideja s 3 polu-glomazne trece lige nije losa, ako bi klubovi bili amaterski.
Mi nemamo kvalitete ni za 6-7 respektabilnih klubova, a kamo li 2x16. Treba napraviti koncentraciju kvalitete, koliko god je to moguce, a tu ne spada samo igracka kvaliteta, vec i trenerska, menadzerska, upravna i sudacka. Jednostavno, u cistom odnosu na brojnost naseg naroda, ne postoji teoretska mogucnost da medju ~4 milijuna ljudi postoji dovoljno igraca, sudaca i trenera za 40ak prvo i drugoligaskih klubova, a da to ne preraste u cirkus koji imamo danas.
Generalno, zemlje s puno vecom nogometnom tradicijom, puno, puno vecim financijskim mogucnostima i puno uredjenijom sportskom legislaturom i infrastrukturom nemaju gotovo 40 klubova u prve dvije lige, uz prospekt daljnjeg širenja. Mi se tu gledamo kao neki obecani nogometni narod gdje svako selo ima 15ak potencijalnih prvoligaskih igraca, 5-7 igraca za Europu i 1-2 reprezentativca. Uz to, gledamo kako svaki veci grad mora imati veliki klub i ima povijesno pravo na prvoligasa. Deset plus deset je nas maximum, a prvoligasa ce imati onaj tko to bude mogao odrzati i poduprijeti financijski i rezultatski. Ako jedne sezone ispadne netko od 'vecih' klubova - njihov problem. Kvarner ili Slavonija nemaju prvoligasa? Nek razmisle zasto, isplati li se mlatit lovu u to, ima li lokalnih i regionalnih poduzetnika koji to mogu poduprijet i kraj. Nikakvo dramljenje. Ionako sport dozivljavamo previse dramaticno, duboko i osobno. Klub je izgubio - big deal, a ne postovi tipa "tako volim ovaj klub, a sto mi on daje za uzvrat, samo bol i bol...DERI KLUBE JEDINI". Jesam za to da postoji sto vise klubova u kojima se djeca mogu baviti sportom, ali ne moraju biti profesionalni, a jos manje poligoni za ucenje posla. Mi nemamo u Hrvatskoj 10 firmi, od najmanjih do najvecih, koje imaju sustav upravljanja i organizacije koji nije zastario pred 30 godina, nema malog upravljanja niti novih ideja, a kamo li da imamo klub koji bi se znao snaci s ogranicenim resursima. Kod nas svakom klubu fali 50 milijuna eura da bi pokrili neznanje. Da ne pricamo o tome kako se tu sve pozicije popunjavaju po zaslugama, a ne po strucnosti. Ne daj boze da trener ili GM bude netko tk se obrazovao za to kroz visoku edukaciju, a da prethodno nije odigrao 8-10 sezona HNL-a. Klubovi se moraju ili snaci kako povecati kapital ili postati poluprofesionalni/amaterski. Nikakvo upumpavanje novca iz drzavnih, lokalnih ili regionalnih proracuna. Nigdje u svijetu drzava ili regija (a niti grad) ne uzdrzavaju klub. To je profesionalni sport. Potpora lokalnih i upravnih struktura je rezervirana za omladinski i eventualno amaterski sport. No, to je vec nesto o cemu mozemo kod nas samo sanjati. Nismo mogli promijeniti mentalitet niti pedlja vec stoljecima, a gdje cemo sada, na ho-ruk...