U Zagrebu ima puno ljudi koje bi se po socio-demografskim obilježjima moglo očekivati na stadionima (i drugim sportskim terenima), ali koji sebe mrze svaku večer prije spavanja, a onda kad se probude pa kroz čitav dan mrze ostatak svijeta.
To su ljudi koji su silno mrzili Srbe, jer su (bili) "na svim vodećim pozicijama u državi", mrze Hercegovce, jer su "gori od Srba", mrze Dalmoše, jer su se "dotepli u Zagreb i zeli nam radna m(j)esta", mrze šefa, ženu, državu, Tuđmana, Tita, nogomet, sport, stadion, dvoranu, travu, mrze stare tramvaje, nove tramvaje, ne mogu smisliti Židaka, jer pije puno i piše loše, a ni Pac(a)ka, jer ne pije puno i piše dobro, ni Prosinečkog jer se vuče, mada zna, ni Ibaneza jer ne zna, mada se bori.
Sve oni mrze i sve preziru i ništa njihovog odobrenja i poštovanja nije vrijedno. Moglo bi se o tim ljudima na dugo i na široko, ali čemu? Ti dođu na utakmice po kunu i zvižde, ta ekipa će preskočiti idućih 10 Dinamovih tekmi, ali će uredno klikati na indexove pljuvačke tekstove i jedva čekati prvi poraz od 2-0 u LP, kako bi znalački mogli ustvrditi kako je Dinamo vreća za napucavanje i kako je bolje da nije ušao..
Ukratko, u Zagrebu je, nažalost, teško skupiti 10ak tisuća ljudi koji nogomet vole, a da istovremeno imaju poštovanja za aktere igre (bar igrače, bar svoga kluba, bar igračle svoga kluba koji se bore za taj klub, ako već nikoga drugoga...).
Navijam za Dinamo, od kad znam za sebe i rođeni sam Zagrepčanin, ali zagrebačku nogometnu publiku smatram najgorom, a ne najboljom publikom u Europi..
Dođite samo jednom na istok na "veliku tekmu" i shvatit ćete da toliko kompleksaštva, toliko nepoznavanja nogometa, toliko osobnih frustracija se zbilja rijetko sreće..
Repka? Poslušajte naglaske... Stadion najmanje napune moji Zagrepčani.
[uredio fretom - 17. kolovoza 2011. u 15:28]