Upravo se vratih s Gradskog stadiona u Koprivnici.
Zagreb loš. Probajte onda zamisliti kakvi smo mi bili.
Gledam devetku u Zagrebovom napadu, pratim ga malo, gledam kako dodaje našim igračima, kako dribla samog sebe, kako prilazi Abdurahimiju na našem petercu i sa sobom dovlači još 3 igrača koji prije spomenutog uspiju blokirati, kako hoda po terenu...sve to vidim i zapitam se: jel to možda Lovro Medić? I onda to saznam na način da nam lošim primanjem lopte na prsa i ingenioznim napucavanjem našeg igrača zabije gol. Nevjerojatno...
Mi bezvoljni, bezidejni, nikakvi.
I ne mogu ne spomenuti poznatu koprivničku publiku (u punom smislu te riječi) koja komentira svaki potez, koja jedva čeka nečiju grešku, koja sarkastično plješće kada se lopta vraća golmanu, koja ne kuži osnovne nogometne zakonitosti, a misli da je popila svu pamet svijeta. Ja sam doktor nogometa za sve njih koji komentiraju kladim se životom. Rekel bi jedan moj trener za sve to (a sasvim slučajno i jedan uvaženi forumaš):"DNO DNA!"
[uredio Wilson - 18. svibnja 2013. u 23:35]