Meni nije jasno kako Hajdukovci mogu spominjati suđenje nakon jučerašnje utakmice. Nije stvar ni u konačnom rezultatu koji takve priče čini nepotrebnima, nije stvar ni u poznatoj priči o dječaku koji je vika vuk, nego jednostavno u promašenosti i shizofreniji tih priča. Penal nije bija i niko normalan ga ne bi svira jer je Ježina taka loptu prije nego li ga je napadač Hajduka opalija nogom po glavi. Niko se iz momčadi Hajduka nije bunija na penal. Eventualno moremo reći da kvalitetniji sudac ne bi svira ništa ali u tome viditi zavjeru protiv sebe (pogotovo u situaciji kada se i Hajduk počeja legalno ciganiti po propisima HNS, istim onim propisima koji su lanjskih godina legitimirali sve gadarije Mamića) je nepotrebno.

Kriterij suđenja je bija jako dobar, a kvaliteta bolja nego na 80 posto utakmica HNLa. Zaustiti njegovo ime nakon jucerasnje utakmice mogu samo nerealni, te oni koji imaju traume.

Mene bi više brinilo to što je Zadar stvorija toliko prilika. Stoperi Hajduka previše kasne i loše se postavljaju, a sam Hajduk igra preširoko da stoperi takve kvalitete mogu izdržati takvu igru. Na sažetku nije prikazano, ali bila je jedna kontra Hajduka u drugom poluvremenu kada je Caktaš 20ak metara vuka loptu, jedan napadač mu se otkriva ali su linije dodavanja bile zatvorene a Maglica je bija skoro sam na drugoj strani. Problem je bija što je svih tih 20m trča metar isprid stopera Zadra dok se na Caktašu lipo vidilo da bi ga najrađe stavija u top i ispalija prema Donatu. Kasnije je Maglica, nesvjestan svoje gluposti, čak i doša agresivno prigovarati Caktašu. Iskreno, ne čini mi se ka neki igrač, nema osjećaj za gol, tehnika mu je loša a loptu vodi sa glavom zabijenom u pod... No, opet, mlad je.