Dražen Medić grdno se preračunao i Zagreb, čini se, nezaustavljivo juriša u Drugu ligu. Miroslav Blažević, kojeg mu je Milan Bandić ponudio kao “anđela spasitelja”, nije uspio pomoći. Ondje gdje su bili kad je Ćiro ponovno preuzeo Pjesnike, tu su i sada - posljednji na ljestvici. Nitko im ne oduzima pravo da u završna tri kola učine čudo, no danas se jedino ispadanje čini kao realnost.

Predsjednik Medić, koji je na funkciji od ožujka 2004. godine, učinio je mnogo za Zagreb. Vratio teške dugove, konsolidirao klub i držao nekoliko trenera u solidnom kontinuitetu, u prvom redu Milu Petkovića i Blaževića. No taj isti predsjednik, kao što je sredinom prošlog desetljeća bio zaslužan za stabilizaciju u kojoj su Pjesnici igrali i europske utakmice i jedino je pitanje bilo kada će se probiti prema samom vrhu, glavni je i odgovorni za debakl.

Zagreb je klub u koji je Grad uložio golem novac. Dobili su moderan trening-centar, ali nije Bandić isplaćivao milijune eura samo za Veslačku, po financijskoj raspodjeli kao prvoligaši svake su sezone čašćeni obilnim obrocima. Međutim umjesto napretka počelo se nazadovati kad je Medić zaključio da o nogometu zna više od bilo kojeg trenera i autonomno preuzeo stručnu politiku. Posljednja sezona u kojoj je jedan čovjek izdržao na klupi od početka do kraja bila je 2008/2009., riječ je o Luki Pavloviću, a osvojeno je sedmo mjesto. U četiri minule godine, što koincidira s pojavom Lovre Medića, predsjednikova sina u prvoj postavi, Dražen je bitno promijenio gard. Nikome više nije vjerovao, “trenerske glave” skidao je kao kruške, radio je pritisak na medijske kuće ako izvještavanje o Zagrebu nije bilo sukladno njegovoj percepciji, pogotovo ako je osuđivano forsiranje Lovre u ekipi.

Od Pjesnika su ruke dignuli praktično svi, i bivši igrači i navijači, postao je Zagreb “one man club”, oporbe nema na vidiku, a nekad su se dramatične bitke znale voditi u Kranjčevićevoj ulici. Kad je Ćiro podnio ostavku, Medić je inzistirao da ostane, da bi na kraju u Osijeku zaokružio parodiju i sjeo na klupu. Pokraj živog i zdravog Blaževića vidjelo se tijekom jeseni da je momčad “tanka”, najavio je angažman pravih igrača ove zime, što nije napravio, ako bi tko pitao za premije, odgovor je znao biti: “Što će igračima nagrade, pa prodavačice u Konzumu rade za 3.000 kuna i ne pitaju za premije.”

Takav Zagreb, kakav je Medić počeo iscrtavati 2009. godine, već je jednom zapravo ispao iz Lige, odmah u sezoni 2009./2010. kada je zauzeo 14. mjesto i dobio šansu za preživljavanje u eliti samo zbog nedovoljnog broja licencija među drugoligašima, a tada su ga u završnici vodili Igor Štimac i Mišo Krstičević. Uslijedila je grčevita borba i 12. pozicija, pa lanjski privremeni oporavak do aktualnog, čini se, definitivnog kraha.

No, nije samo to problem Pjesnika, njima iz škole bježe najtalentiraniji igrači poput Milana Badelja ili Frana Brodića, ponovno su u financijskim nedaćama, dužni brojnim igračima. Nogomet se igra i u Drugoj ligi, no ovaj tradicionalni zagrebački klub, kojem je Medić čak mijenjao i grb, što je doista raritetno, u mnogo je ozbiljnijim problemima.

http://sportske.jutarnji.hr/definitivni-krah-predsjednik-medic-glavni-je-krivac-za-debakl-momcadi-iz-kranjceviceve-/1101019/