Sad kad smo se uvatili Bih ljudi, ja se njima iskreno divim. Oni su za mene pojam uspjeha kako treba djelovat u ovim divljim državama. Znači oni kad jedan njihov uđe na neko misto u Zagrebu ili Splitu odma dovedu još par svojih. Oni imaju još uvijek razvijen onaj plemenski način(možda prejaka riječ,ne želin da se itko uvrijedi) pomaganja jedni drugima,dok npr. mi u RH jedan drugome zabijamo nož u leđa i kad smo u nekom većem gradu,a neko iz našeg mista je npr. na nekakvoj funkciji on nam neće pomoć ako smo samo poznanici,dok bosanac ili hercegovac će pomoć svojemu pa čak i da ga ne zna dobro.