Lopta je igrača pogodila u trbuh, al i da se namjerno izležavao postoji neka granica solidarnosti. Prvi sam za to da se nastavi igra i ništa ne bi bilo sporno da je nastavljena akcija po desnoj strani. Međutim, lopta je ciljano vraćena na stranu na kojoj ovaj leži, a igrač koji stoji kraj njega kreće u napad i asistira za gol .... i povrh svega, to veselje i Ivkovićevo dizanje ruku, e to je ono što je mene izbacilo iz takta ...

I sad dok se hladim shvaćam da me ne ljuti poraz, niti me ljuti sudačka prozirnost .... ljuti me i grize činjenica da se mladi igrači na kojima ostaje hrvatski nogomet onako drsko i ljigavo vesele nesportski postignutom golu ... a ako je budućnost sport bez sporta, e onda svi mi ljubitelji istog možemo otići tamo odakle smo i došli ....