Dakle, s obranom vratara pravilo je jednako - ako je igrač navale bio u zaleđu u trenutku upućivanja udarca, nakon što se lopta odbije od vratara, ako on njome igra, smatra se da je stekao prednost i svira se zaleđe. Isto vrijedi naravno i za vratnice, prečku i sl.

Promjena je samo u tome da se više ne sudi zaleđe ako se lopta prema napadaču koji se nalazi u nedozvoljenoj poziciji odbije od igrača obrane koji je namjerno igrao loptom, znači ne da se od njega odbila već je imao namjeru njome igrati. Dakle, sve što sudac treba procijeniti jest je li obrambeni igrač imao namjeru igranja loptom.

Eh, ali sva striktna pravila imaju svoje interpretacije, inače fakulteti poput Pravnog i tečajevi za suce ne bi služili baš ničemu. Što je to namjera igranja loptom? Jer postoje situacije u kojima igrač očito ima namjeru igranja loptom, ali zbog nekog drugog faktora sudac će procijeniti da ta namjera nije ostvarena na pravi način - u 90% slučajeva kad se lopta "odbije" od igrača kao od drveta on je imao neku namjeru igranja loptom... isključuje li to potencijalno zaleđe napadača do kojeg se lopta odbila? Naravno da ne. Sudac je na terenu da procijeni, i mnogi granični slučajevi spadaju u domenu njegove procjene.

Poanta promjene pravila jest da ako igrač ide u svjesno uklizavanje, izbijanje ili smirivanje lopte, nakon čega se ona odbije do napadača, nema riječi o zaleđu... osobno, mislim da je katastrofalna za nogomet i obrambenu igru.