Osnovni problem našeg nogometa je da su klubovi zapravo filijale menađera i agencija koji im financiraju momčadi, trenere. Uz to upravljači klubova još i nešto zarade za svoj džep. Naučili su se ne raditi, pogotovo ne raditi na tržišnim osnovama jer kako netko može nekome u zapadnom svijetu objasniti da su jedna Lokomotiva ili Dragovoljac "profesionalni" klub koji plaćaju igrače i trenere a nemaju gledatelja odnosno kupaca svojih proizvoda: gledanje vrhunskog nogometa sa plaćenom ulaznicom i dodatni prihodi koji se uz gledatelje mogu ostvariti, prodaja, klupskih suvenira i dresova, ića i pića, marketinške usluge i sl.

Ne postoji profesionalna liga u Europi koju gleda 82 gledatelja sa plaćenim ulaznicama!!!! Možda na Balkanu i sličnim vukojebinama. Stadioni u Europi su izgrađeni ne iz hira, već iz potrebe za smještajem publike. Publike od koje profesionalni nogomet živi. Publike na koju se vežu ogromni potencijal oglašavanja čitaj automatski veća TV i druga marketinška prava.

Da nema ovog licenciranja, liga bi nam bila kud i kamo jadnija, pogotovo druga. Očekujem od novog sustava natjecanja daljnju profesionalizaciju klubova i dizanje kvalitete nogometa ali prepoznavanje lokalne zajednice da krene u uređivanje  i izgradnju stadiona primjerenih 21 stoljeću.

Baš suprotno, druga liga treba biti profesionalna (u stvari i je, jer nitko tamo ne igra i radi) i prva brana OPG klubovima poput Opatije i Jaruna koji kombinirano imaju tri svoja igrača pod ugovorima, mlađe kategorije ispod prosjeka, igraju na tuđim stadionoma, prati ih 30-tak ljudi van svoje sredine i ustvari su izdrkavanje i hobi gazda koji na crno imaju višestruko niže troškove od konkurencije koja uredno ima igrače pod ugovorima i plaća sva davanja na primanja igrača i trenera. To su nekakve bolesno ambiciozne samorealizacije, ispunjenja dječačkih snova, sa perverznom realizacijom u Opatiji gdi je gazda i trener i još i njegov sin igra.😄

Tu savez mora ujednačiti uvjete natjecanja barem sa obavezom profesionalnih ugovora, kakvih takvih, pa makar na minimalac. Uz suradnju sa državnim institucijama da pitaju kako i od čega žive igrači tipa Bertoša ili Baraban, kopaju li po kantama ujutro i navečer dok popodne odrade trening. Ako se do sad nije moglo, sa drugom ligom od 12 klubova iduće sezone to mora biti osnovni preduvjet.

Zatim bi svaki klub trebao pri savezu prijaviti svoje matično igralište/stadion i i dopustiti igranje bilo koje kategorije drugdje samo ako u tijeku radovi koji opsegom zadovoljavaju kriterije za ligu. Pa ako neko prijavi Maksimir dok je u trećoj ili četvrtoj ligi, onda nek i tu ligu igra na njemu. 

Jako bitnu stvar je Roko napiso, da se okolo stadioni grade zbog smještaja publike (glupo je to uopce naglašavat ali je bitno kad se pokrenu teme za stadione u Hrvatskoj).

Ovdje publike NEMA a zazivaju se stadioni (množina namjerno). Stadion Dragovoljcu? Lokomotivi? Zašto pobogu? To su klubovi koji imaju par desetaka gledatelja po tekmi. 

Kolko vi očekujete povećanje gledatelja da se taj susret odigra na nekom novom stadionu? Pa recimo i da se poveća, opet se neće tolko da se isplati uložit milijune. 

A i to bi platio ko? Grad naravno. Haha, još nam sam to fali u životu. 

Zašto baš te a ne Krapina, Čakovec, Karlovac, Dubrovnik, Vukovar?

Zašto klubovima iz tih sredina dati prednost nad konkurencijom koju nisu ostvarili vlastitim ulaganjima i sportskim uspjesima.

To mi je ko da se kaže da UEFA treba razvijati sredine ko Zagreb, Beograd, Atenu, Bukurešt kako bi bili konkurentniji u njenim natjecanjima bez da klubovi iz tih gradova to zasluže rezultatom i ulaganjima.

Zato što su Brod i Zadar ponajveći gradovi u RH i u njima leži daleko veći tržišni potencijal, zato što VŽ ima infru koja zadovoljava uvjete i močnu ekonomiju koju treba iskoristiti, a hoće li biti npr VK ili VU nebitno, može i Dubrovnik

A evo Krapina i Čakovec su centri jednih od najgušće naseljenih i ekonomski najzdravijih županija u HR. SB i BP županija je s druge strane po navedenim pokazateljima na samom dnu u Hrvatskoj, znam jer sam imao predavanja sa profesorom od tamo koji je doslovce izvukao sve moguće statističke parametre vezane uz "zdravlje" županije na gospodarskom i demografskom polju. Tržišni potencijal SB-a je na jako jako niskim granama.

KZŽ i Međimurska su daleko daleko zdravije a obje jako gravitiraju oko svojih središta, Krapine i Čakovca. U tom slučaju ti nije toliko bitno koliko sam grad ima stanovnika kada 70% županije autom može biti tamo u manje od pola sata.

Strateški gledano bi ti centri onda bili bitniji od SB-a

Dodatak: Nije poanta rasprave da se vidi tko bi trebao a tko ne nego samo da rasprava kao dokaz bude pozakatelj zašto se tako nešto ne može napraviti. Uvijek će se naći netko tko će reći - zašto oni a ne ja, bolji sam izbor po ovom ili onom.

HNS možće subvencionirati projekte razvoja. Drugim riječima ako sam klub ili sredina nešto pokrenu i spremni su većinski financirati, onda HNS može uletiti i platiti dio ili logistički pomoći prilikom bakćenja sa EU fondovima...ili iz UEFE uzimati njigove fondove i davati travnjake svima koji izbore 1. ligu...više od toga ne.

o tome sam nedavno pričao treba se uloziti u sredine koje nisu ni u 1 ni u 2hnl , Dubrovnik ,Zadar, Karlovac, Sl Brod, Vukovar,  Čakovec neznam jer već imamo Varaždin i Koprivnicu , plus ove jace u 2hnl Vinkovci i Varaždin mozda kroz ovu 3hnl se nesto desi jer ce im HNS pomoci oko troskova, ali defintivno se trebaju odrediti centri 

Kažem, tu se ne slažem, svatko bi se trebao pokrenuti sam. Nađi ulagača ili nek sam grad il regija odluče uložiti u sport unutar svojih budžeta. Pokreni projekte i onda mi je ok ako dobiješ subvencije. Unaprijed određivati koga ćeš gurati ili odrediti kao strateški centar jednostavno ne bi prošlo.

Kaj recimo znači Varaždin ili Koprivnica nekom djetetu iz Zaboka ili Bistre, onda mu je lakše trenirati negdje u Zagrebu nego ići do Koprivnice ili Varaždina. Naravno nijedno od toga mu nije idealno uz ostale obaveze. Ako ideš određivat centre onda bi se trebalo ravnomjerno uložit u sve centre svih županija koje nemaju predstavnika u 1. ili 2. ligi. Odabrati jedne a ignorirati druge nije rješenje. Središ da svaka županija ima barem jedan klub solidne infrastrukture kao temelj za bolju akademiju.