Kao navijač Rijeke koji je bio na istoku ispod stijena i sve jako dobro vidio (ispod stijena na liniji šesnaesterca na istoku) mogu ti reć da si prvi dio u pravu, na dječjoj tribini je bilo 10-15 navijača kojima je glavno bilo vrijeđat vas. Međutim prva baklja je doletila na dječju tribinu (jako loša odluka vodstva Rijeke da dječja tribina bude uz navijačku protivnika) od strane jednog kretena iz Torcidinog prostora (koliko se sjećam u njoj je bilo osim ultrasa i puno običnih navijača) i mislim da je to ona baklja koja se na početku vidi kako gori na dječjoj tribini. Nakon toga je tu baklju kreten koji navija za Rijeku bacio nazad na navijače Hajduka što je uzrokovalo reakciju pa je iz Torcidinog prostora poletilo više baklji pa su one vraćene i tako više puta. Nakon toga je nekoliko riječkih maloumnika (bilo koja pogrdna riječ nije dovoljna) počelo bacati kamenje na hajdukove navijače, a oni vraćati isto (vraćanje kamenja iako isprovocirano je također maloumno).

To mi je najgorih par minuta na bilo kojoj utakmici kada je u svakom trenutku letjelo desetak kamenja iz jednog u drugi smjer i tad sam samo želio da nitko smrtno ne strada jer je stvarno bilo opasno (a gotovo nikad ne stradaju oni koji su započeli bacati kamenja i oni koji uzvraćaju, već oni mirni i potpuno nedužni).

Taj dan mi se zgadilo ultra navijaštvo i jednih i drugih.

I od tog dana navijači Rijeke pričaju samo o prvoj baklji s Torcidine strane (istina), a navijači Hajduka o kamenju s riječke strane (istina). Jedni i drugi su napravili sranje, a po meni je kamenje bilo puno opasnije od baklje (i danas ne mogu vjerovat da nitko nije teže stradao, stvarno čista sreća).

Ovo je moj mali pokušaj smirivanja tenzija na relaciji Split - Rijeka