Zanimljiv intervju. Je li istina ono što je nedavno rekla jedna legenda Hajduka - da je Jakobušić ove godine išao ''all in'' i da će biti velikih problema ako ne uspije?

''Klub je stabilan, ali nema para. Ne zato što je netko loše radio nego je takva situacija. Nema prihoda, nema Europe. Nismo kukali tada, nećemo ni sada. Hajduku uvijek fali para. Zašto? Da imamo više para, više bi i trošili. Trebamo osigurati stabilnost i financijski kontinuitet. Ne mogu reći da imamo novca za cijelu godinu. Svaki mjesec smo u stisci... Plaće su isplaćene za 11. mjesec, bit će i za 12. Da je izazovno - je, ali tako je.''

Kad se prisjetimo kakva je atmosfera bila nakon onog lošeg niza s Goricom, Šibenikom i Belupom, onda je jesenski dio sezone za Hajduk završio iznad svih očekivanja. Ako opet pogledamo atmosferu nakon pobjede na Maksimiru i mogućnosti koje su se nudile u dvije posljednje utakmice, onda u Splitu sigurno ostaje mali žal što zaostatak za prvim mjestom nije manji. Sve ovisi kako se gleda.

U globalu, bilo je tu svega. Bilo je nekad i sreće (Rujevica, Gradski vrt), u nekim, pak, utakmicama kao da se sve okrenulo protiv. Dva kaotična i dramatična remija s Lokomotivom u Zagrebu,  'nula' kući s Goricom te porazi u Šibeniku i Koprivnici odnijeli su Splićanima 12 bodova. Samo pola da se uzelo, Hajduk bi praktički bio uz bok vodećima. No, ne može se tako gledati, svi su prosipali bodove, svi imaju neku svoju računicu.

Hajduk razlog za optimizam može tražiti u činjenici da izgleda konkretnije i opasnije u odnosu na protekle sezone. Puno lakše dolazi u prilike, kompletan dojam je bolji. Čak i u onim utakmicama u kojima je možda neočekivano gubio bodove, nije to uglavnom bilo loše, pogotovo ne bezidejno i jalovo. Prilike su se stvarale, problem je često bio u realizaciji, a to je svakako bolje nego kad imaš osjećaj da je momčad limitirana i da ne bi dala gol da se igra 100 godina. A nagledali su se navijači Splićana takvih izdanja svoje momčadi poprilično minulih sezona. Ukratko, današnji Hajduk igrački je puno kvalitetniji nego neki prethodni, to je jasno čim se pogleda kadar koji trenutno sjedi u poljudskoj svlačionici.

Konačan rezultat je, naravno, u sportu najvažniji, no teško je ocjene donositi samo na osnovu njega, jer nekad zaista male stvari, ponekad i sreća, čine razliku između uspjeha i neuspjeha. Recimo da se uoči sezone naslov prvaka postavi kao cilj i da se prvenstvo odvije tako da ti u zadnjem kolu treba pobjeda za prvo mjesto. I igra se zadnja minuta, neriješeno je, imaš odličnu priliku i pogodiš vratnicu. Na kraju ostane remi i završiš drugi. Ako se pogledaju ciljevi uoči sezone, to je čisto 'crno na bijelo' gledano neuspjeh. A da je lopta otišla pet centimetara lijevo ili desno bio bi prvak i govorili bi o uspjehu, iako si u oba slučaja odigrao praktički istu sezonu.

Hajduk nije bio prvak skoro 20 godina, pa je pitanje može li se uopće naslov prvaka postaviti kao cilj, a pogotovo je pitanje može li se njegovo neosvajanje smatrati neuspjehom. Mislim da to nema smisla. Nastavi li ovim ili još boljim tempom, osvoji li, recimo, 70 i nešto bodova uz manje-više konstantno dobru igru i bude uz bok vodećima do samog kraja prvenstva, bit će to za Splićane veliki iskorak u odnosu na prošle sezone. Ako to bude dovoljno za naslov, to je svakako razlog za slavlje i zadovoljstvo, ali ako i ne bude dovoljno, to neće značiti da je sezona neuspješna. Nešto se uvijek pita i druge.