25/1/2009 u 12:13
*
*
*
*
Vezane Vijesti (10)
Solin: Izgradnja sportsko rekreacijske zone9/1/2009 u 08:50
2. HNL: Solin traži licencu za elitni ranga2/1/2009 u 18:06
11. Božićni malonogometni turnir – Solin 2008.: Solin, Trogir I „Brazil“ na solinskim parketima17/12/2008 u 09:32
SOLIN: Kad krene Ljuta suparnici bježe s puta16/12/2008 u 09:13
Prijedlog proračuna grada Solina12/12/2008 u 08:27
Solin: Jadro nadomak prve lige11/12/2008 u 13:31
Solin: Briga za mlade kako bi iskusili čari Božića10/11/2008 u 08:29
Druga HNL: Solin blizu elitnog društva7/11/2008 u 08:33
Solin: Gradonačelnik primio članove streljačkog kluba Voljak21/10/2008 u 09:27
Solin: Gradsko poglavarstvo objavilo javnu raspravu o prijedlogu Urbanističkog plana uređenja BLACA 2 21/10/2008 u 07:50
Piše i snima: Ante BOBAN
Stoper Ivan Juras (24), jedan je od momaka koji igraju u dresu Solina(op.a. uz Anića, Višića, Marinovića, Šolića, Mičića..), ali i žive u Solinu. Mogli bismo reći „domaći igrač“... Razgovor smo otvorili aktualnim trenutkom i trenutno najzanimljivijim pitanjem: može li Solin s ovim igračkim kadrom u elitu, u 1.HNL?
- Mislim da s ovom momčadi možemo biti među prvih pet sastava u ligi, što bi nas odvelo u Prvu ligu ili barem na kvalifikacije. Svjestan sam da u ovakvim situacijama ne „igra“ samo onih 11 igrača na terenu, već je bitno još mnogo toga, ali ako se gleda isključivo teren i snaga igračkog kadra, mislim da Solin može u 1. Ligu. Najveći plus je ostanak cjelokupnog kadra koji je odigrao prvi dio prvenstva.
Kako si zadovoljan jesenskim dijelom?
- Kao momčad zaslužili smo zasigurno još koji bod s obzirom na partije koje smo pružali na terenu. Što se osobnog učinka tiče, imao sam peh odmah na početku, ozlijedio sam list još na pripremama i tako u startu ispao iz kombinacija, pao u drugi plan. Od osmog kola sam standardan i zadovoljan sam. Igram svoju poziciju, nemam se razloga žaliti.
Ivan igra na poziciji lijevog stopera iako igra desnom nogom. Matični klub mu je Solin, ali gotovo cijelu omladinsku školu prošao je na Poljudu, u bijelom dresu.
Što pamtiš iz tih dana?
- S nogometom sam počeo u Solinu kod Branka Andabaka i Darka Vučića, no put me odveo na Poljud, tamo me gotovo cijelu omladinsku školu vodio isti trener, Mario Ćutuk. Igrao sam u generaciji sa Lukom Vučkom, Filipom Marčićem, današnjim suigračem Ljutom i ostalima. Bili smo kadetski prvaci Hrvatske, a tada sam umalo završio i u Bundesligi.
Možeš li nam pojasnit malo tu priču s Njemačkom?
- Igrali smo u Zagrebu protiv Dinama i pobijedili ih 2-0. Mnogi skauti iz Njemačke gledali su Niku Kranjčara, a ja sam odigrao odlično tu utakmicu i zapeo im za oko. Otišao sam u Köln, počeo trenirati s njima. Sa 16 godina sam odmah bio priključen drugoj momčadi i sve je bilo dobro. No, dogodile su se neke stvari koje nisu imale veze s mojim partijama na treninzima jer Nijemci su bili zadovoljni, od mene se nije niti tražilo da igram nekakvu probnu utakmicu. No, zapelo je oko novca, menadžera, sve je nažalost propalo i vratio sam se u Split.
U BiH si igrao i s Modrićem? Je li se već tada dalo naslutiti da će jedan dan biti toliko dobar, završiti u reprezentaciji i otići vani?
- Iako nismo momčadski igrali nešto posebno, bili smo u sredini tablice, čak više u donjem dijelu nego gornjem. Luka je bio odličan, konstantno nazivan ponajboljim igračem lige. Mislim da je i dobio nagradu „igrač sezone“ po izboru trenera i već tada se vidjelo da je pravi igrač.
Na Klisu je bilo također lijepih trenutaka. Uskok je tada bio hit momčad?
- Uskok je tada bio vrlo jak, u samom vrhu druge lige, jedno vrijeme bili smo i lideri. Bila je to odlična momčad u kojoj su igrali Žuljević, Aničić, koji je danas u Litvi, Glavina, Parać, Delić, koji je poslije također igrao u Litvi. No, pukle su financije u Klisu, a ja sam završio u Mosoru, također drugoligašu. Tamo me dočekao moj bivši trener Čutuk.
Na Jadru si sada već tri godine. S kojom sezonom si najviše zadovoljan?
- Prvom. Vodio nas je Mladen Kalinić, završili smo kao peti u ligi, odličan plasman. Igrao sam standardno u paru sa Juricom Karabatićem, s kojim sam zbilja uživao igrati.
Što je tu je, danas si opet na Jadru, želje za proljeće? Jaka je i konkurencija na tvom mjestu stopera.
- Samo da budem zdrav, da ne bude ozljeda koje su me napale u posljednjih godinu, dvije i vjerujem da ću se izboriti za svoje mjesto.
Obitelj Juras „zaražena“ je nogometnim virusom. Otac Ante poznat i pod nadimkom Šego zaljubljenik je u mali nogomet i uvijek vodi ekipe na malonogometnim turnirima, a mlađi brat Hrvoje (20) igra u županijskoj ligi za Omladinac i odnedavno je i član malonogometnog prvoligaša Inero.
------------------------------------------
Što Ljuti, to i meni!
- Igrao sam s Ljutom u Hajduku i jednom prigodom zaradio je potres mozga. Pomalo sam mu se narugao, ali narugao se i on meni nedugo poslije, niti mjesec dana kasnije dogodilo se isto. Nakon par godina, sada u dresu Solina, Ljuti je stradao gležanj u duelu na utakmici, ja sam mu se opet malo narugao kako je mekan, kad nedugo zatim i meni se dogodilo isto. Od tada se više ne šalim na Ljutin račun.