Jedan osvrt na netom završenu polusezonu 2.HNL.

Jesenski prvak je momčad Dugopolja koja je veći dio cijele sezone provela na tome mjestu. Glavni je pretendent za ulazak u najviši rang, ali daleko je još od toga, prvi pratitelji su vrlo blizu te nas čeka uzbudljivo proljeće. Liga se prepolovila, očekuju se veliku dvoboji za prvaka, ali i za ostanak. Krenut ću redom.

1. Dugopolje – jesenski prvak, momčad s najvećim izborom kvalitetnih igrača. Očekivana pozicija s obzirom na igrački kadar, pitanje je sad što će biti na proljeće, postoji li ambicija za naprijed. Na domaćem trenu izrazito dominantni, u gostima niti približno na toj razini, ali i takvi su bili ispred svih. Pred kraj su upropastili stečenu prednost koja se istopila na samo tri boda od prvih pratitelja Pomorca i Mosora, zbog kiksa u Sinju u posljednjem kolu. Mjesta za daljnji napredak definitivno ima. Imaju sve u svojim rukama, smatram da će ponajprije o njima samima ovisiti da li će na kraju biti prvi ili ne.

2. Pomorac – standardno u gornjem dijelu tablice, već treću sezonu na mjestima koja vode u najviši rang. Detaljnije pročitajte na našoj temi!

3. Mosor – najugodnije iznenađenje prvenstva, momčad koja me se jako dojmila. Pobijedili su nas s 1-0 u Kostreni, izvukli bod u Dugopolju, interesantna momčad, bez zvučnih imena, a vrlo moćna na terenu, nezgodna s odličnim trenerom na klupi te mladim Čurićem, otkrićem prvenstva u napadu. Momčad su s najmanje poraza u ligi, te su primili samo 7 golova (svaku drugu utakmicu dobivaju gol) i ta statistika ne govori bez veze. Zaslužili su ponijeti titulu momčadi polusezone, po mojem izboru!

4.Vinogradar – nakon lošeg ulaska u sezonu (3 boda u 4 utakmice), uzimaju nekoliko provjerenih igrača, čime započinje uspon u gornji dio tablice. Momčad vrlo efikasna, s Tokićem, dokazanim topnikom, te povratnikom Povrženićem, Buckovićem i ostalima, s pravom puca na visoke domete u proljetnom dijelu prvenstva.

5. Imotski – već godinama standardno dobar i u vrhu 2. lige. Pred kraj su malo pali, u posljednja dva domaća ogleda zabilježili su poraze od Dugopolja i Pomorca te bod kod slabašnog Dragovoljca, čime su malo upropastili dobar dojam koji su ostavili ovu jesen. Izuzetno su čvrsta momčad, jako malo primaju golova, ali malo i daju. Imaju, zajedno s Mosorom i Goricom, najbolju obranu lige. Smatram da je 5. mjesto realno s obzirom na pokazano.

6. Junak – sinjski junaci smjestili se u sigurnoj gornjoj polovici, dovoljno daleko od opasne zone, a opet bez većih ambicija za napad na vrh. Momčad koja jako dobro igra na gostovanjima, na domaćem terenu nešto slabije. Na proljeće se očekuje miran i bez stresan finiš sezone. Momčad je na kojoj će i neki od vodećih polomiti zube ukoliko to već nisu.

7. Gorica – ako je Mosor najveće iznenađenje, dijametralno suprotno se to odnosi na Velikogoričane. Lanjski šampioni i kratki „sudionici“ 1.HNL, ove jeseni nisu izgledali niti približno na razini svojih lanjskih igara. Iako su skinuli skalp nekoliko vodećih ekipa kao što su Dugopolje i Pomorac, razlog njihovog skromnijeg učinka treba gledati u kiksevima sa slabijim momčadima prije svega Solinom, Međimurjem i sl. Problem je i u napadačkim redovima gdje osim Peka nitko drugi ne zna zabiti, pa je brojka od 15 postignutih pogodaka premalo za ovu ekipu. Razlog lošim igrama možda treba tražiti i u odlasku trenera Petravića u Karlovac, čime je nenadano momčad usred prvenstva ostala bez trenera.

8. Rudeš – momčad iz istoimenog zagrebačkog kvarta, predvodi momčadi donjeg dijela ljestvice. Pobjedama u posljednja dva kola, posebice nad Mosorom u posljednjem kolu, „uhvatili su zrak“, otišli na razmak od tri boda od pratnje čime su se malo psihološki rasteretili te mogu mirnije ući u nastavak natjecanja. Momčad koja zna biti nepredvidiva (npr. pobjeda u Solinu 7-0, poraz doma od Sesveta 1-0). Mislim da su dovoljno kvalitetni i da će izboriti ostanak bez previše stresa.

9. Hrvatski dragovoljac – lanjski prvoligaši, nakon ispadanja iz najvišeg ranga slijedila je velika promjena igračkog kadra. Momčad se cijele jeseni tražila. U posljednjih pet utakmica samo jednom su izgubili, ali su ostalo remizirali. Samo tri pobjede definitivno su premalo. Ukoliko nastave takvim tempom, ispadanje će biti neminovno.

10. Solin – definitivno najlošija jesen unazad 10-ak godina, ako ne i više. Mogu se staviti uz bok Gorice kao razočarenje. Izuzetno loša obrana, te ono što me čudi, lošija igra na domaćem terenu, rezultirali su, da se Solin nalazi u ovoj  poziciji. U međuvremenu, kormilo je napustio trener Osibov, ne znam tko ga je zamijenio, ali tko god dođe čeka ga mukotrpan posao. Momčad će imati pritisak, svaka utakmica će biti od velike važnosti.

11. Marsonia 1909 – Brođani nastavljaju sa svojim igrama i plasmanom iz prošle sezone. Pomaka baš i nema, „prvi su iznad vode“,  vidjet ćemo hoće li se održati i na proljeće. Definitivno bi im trebalo nekakvo pojačanje tipa Tokić (kao lani) koji bi momčad povukao u sigurnu luku spasa.

12. HAŠK – zagrebačka momčad iz Malnarove Peščenice na poziciji je na kojoj smo je i navikli gledati. Igraju otvoreno pa je razlog tome veliki broj primljenih pogodaka. U gostima užasno loši, bez boda (lani je bila ista pjesma). Tako se neće moći ostati u ligi. Po meni su realni kandidati za ispadanje.

13.  Croatia Sesvete – Sesvećani tonu sve dublje i dublje, nakon što su lani nekako uspjeli sezonu sprovest kraju, ove sezone se sve zajedno svodi na mučenje. Još jedni izgledni kandidati za ispadanje.

14. Radnik Sesvete – novaci u ligi, nisu se dobro „aklimatizirali“. Momčad s dosta mladih igrača uz poneke iskusne kao Kwedi, Polovanec, nije niti iz blizu mjesta na kojima sam ih ja zamišljao da će biti. Momčad s najmanje pobjeda u ligi, ali nisu kanta za napucavanje, 17 primljenih golova za momčad na samom dnu ljestvice uopće nije puno! Pojačanja su definitivno nužna ako se želi ostat u ligi jer pobjede se neće same ostvariti, a jedino pobjedama se može pobjeći iz ove opasne zone.

15. Međimurje – negdašnji prvoligaši sigurno koračaju prema trećeligaškim travnjacima. Šteta, jer Čakovec kao grad bi trebao imati barem drugoligaša. Ne predviđam im svjetlu perspektivu, dapače, realni kandidati su za ispadanje. Nisam iz Međimurja, ali kako čujem, slična stvar se događa i s njihovim rukometom, pa je ovo samo „logičan“ slijed i stanje u kojem se nalazi međimurski loptački sport.