U vrijeme odrzavanja prvenstva Europe u Čileu, Bilic, Mihajlovic i Jugović bili su anonimci. Siniša Mihajlovic je tog ljeta prešao iz Borova u Dinamo, te ga je par mjeseci kasnije Ćiro Blažević otpirio kao neperspektivnog nazad u Borovo, iz kojeg je ljketa 1988 otisao u Vojvodinu, te to prvenstvo osvojio s tim klubom. Bilic je tek zavrsio juniorski staz, a jos dvije sezone iza toga nije bio standardni prvotimac Hajduka ( obrambeni dvojac HAJDUKA činili su tada Pejiovic, Dražić). tek se na proljeće 1990 ustalio u prvoj momčadi. Jugovic je ljeto 1988 posudjen Radu, i tek je na Banjici to prvenstvo zablistao. Boksic je tada imao 17 godina, i bio je premlad za ovu izabranu vrstu, tek je to prvenstvo 1987/88 zaigrao za prvu momčad Hajduka u Maksimiru (20. travanj 1988) i zabio izjednačujući pogodak Marijanu Vlaku.

Stimac je u toj izabranoj vrsti igrao zadnjeg veznog, skupa s kapetanom Pavlovićem iz Zelje. Suker i Mijatovic igrali su spice, Boban i Prosinecki ofenzivne vezne.

 

Netko je tu spomenuo i SP 1990, te kritike upucene Ivici Osimu. Ta generacija Cileanaca je imala tek 21-22 godine. Suker je tada bio kvalitetom daleko iza Panceva, Vujovic je poradi iskustva dobijao prednost. Savicevic je bio nepravedno potisnut, a Boban je bio kaznjen poradi napada na muslimasnkg policajca na neodigranoj utakmici u Maksimirskoj.

 

Jarni je trebao biti ispred Baljica i jugoslovenskog Brigela Spasića, medjutim Jarni je tada u hajduku uglavnom igrao u veznom redu, gdje pored Stojkovica i ostalih za njega nije bilo mjesta. Zabuna oko brace Brnovic se pojavila ovdje... Branko, mlladji brat igrao je za Cileance 1987, i mislim 1991 presao je iz Buducnbosti u Partizan. Stariji brat Dragoljub igrao je na tom SP 1990 u Italiji. Niakd ga nisam cijenio kao igraca, ali sjecam se da su novinari njegovo cuvanje Maradone na tom SP ocjenili kao najboljim. Brnovic je preuzeo Maradonu, n akon sto je Sabanadzovic (koji je tu ulogu imao prije njega) bio iskljucen.