Kao pravi zaljubljenik u juznoamericki nogomet, moram uputiti sve pohvale R. Gauchu na odlicne postove.

Sto se tice same Cope, tesko je bilo na pocetku uopce zamisliti ovakve polufinalne parove.
Najvece iznenadjenje je svakako Venezuela, cija je reprezentacija oduvijek imala najmizerniji status u juznoamerickom nogometu. Jedina su juznoamericka drzava koja se nikada nije plasirala na SP. Cini mi se da je najzasluzniji za ovaj uspjeh, njihov trener Cesar Farias, koji po temperamentu i ciljanim provokacijama slovi za juznoamerickog Mourinha. Sa Paragvajem su vec igrali u skupini u onoj infarkt utakmici koja je zavrsila 3-3. Ipak, vjerujem da ce Paragvaj kao favorit dosegnuti finale, prije svega zbog njihovog veceg iskustva na medjunarodnoj sceni, kao i zbog cinjenice da ce Venezuela zbog kartona igrati bez njihovog odlicnog veznog Rincona (iz HSV-a) koji nema adekvatnu zamjenu.

Sto se tice drugog polufinalnog para, osobno navijam za Peru, koji je je pod vodstvom iznimno uspjesnog urugvajca Markariana, zapoceo povratak na relevantnu nogometnu scenu. Takav su status imali sedamdesetih i pocetkom osamdesetih, kada su igrali odlican nogomet. S druge strane, Urugvay je vrlo jaka momcad, sa istaknutim pojedincima. Smatram da ce Urugvaj ipak pobjediti. Kljuc je u njihova tri Diega: Diego Lugano koji dirigira obranom i raspolaze vrlo dobrim napadackim skokom, Diego Perez koji je u sredini motor momcadi i Diego Forlan za kojeg kao napadaca i vrhunskog igraca ne treba trositi previse rijeci.

Dakle, osobna mi je zelja da u finalu budu Peru i Venezuela, dok razum ukazuje na finale Urugvaj-Paragvaj.