A nemaju samo pritisak navijača, nego i prosvjednika protiv SP-a, jučer su to direktno osjetili.
Golem je to teret, mogli bi i gadno kiksati.

Možda već na početku

Zadnja generacija Brazila koja je po meni svima ulijevala strah u kosti je bila na SP-u 2006. u Njemačkoj s Ronaldinhom (Bogom nogometa) u naponu snage (a tu je zapravo počeo njegov pad), Kakom, Ronaldom i ostatkom ekipe. Ni takvi se nisu proslavili, a sve oko kasnije mi se ne čini toliko jako.

2010. su bili nekakvi borbeni, bez onog vica i lepršavosti u igri, a ove godine imaju vrhunsku obranu i odlične pojedince prema naprijed, ali niti je Neymar Ronaldinho, niti Oscar Kaka, itd. Ima tu igrača koje nisam gledao i prilično su nepoznati za mene, ali da je Brazil baš ono vrhunska ekipa, mislim da nije. Vrhunska ekipa je Španjolska, koja mi djeluje kompletno. Ostalima uvijek nešto fali, a kao dobar primjer mogu spomenuti Argentinu koja je čudo prema naprijed, a veza im šteka. 

U svakom slučaju, ne mogu znati hoće li Neymar, Oscar ili neko treći eksplodirati ili hoće li svi letjeti po terenu, ali gledajući ovako ugrubo, mislim da se s njima može igrati više nego sa Španjolcima prije 2 godine, a i onda smo bili blizu pozitivnog rezultata. 

Čista patetika. Većina slogana je patetična, repetitivna, neorginalna. Koiko puta se ponavljaju snovi, ponos, srca i slično? Jadno. Oni slogani koji nisu ispunjeni patetikom su najčešće bijedni, glupavi, usiljeni pokušaji duhovitosti (npr. Francuska). Valjda jedini slogan koji nije ni patetičan, ni "duhovit", već odmjeren i iskren je onaj Južne Koreje. Ostali mahom izazivaju proljev.

ova samuvjerenost se ipak ne moze mjeriti s onom prije SP 2006, koje se uopce nije moralo ni igrati, koliko je taj Brazil bio jak po medijima... mozda jedan od prvih primjera opce globalne histerije oko neke momcadi. Cijelo prvenstvo je trebalo biti samo uvod u dizanje pehara od strane Brazila uz jogo bonito

Od te 2006. i pobjede protiv nas, nisu dobili niti jednu utakmicu protiv Europskih momčadi na svjetskim prvenstvima. Nerješeno sa Portugalom, poraz od Francuske 2006 i Nizozemske 2010 u 1/4 finala, pobjede (osim protiv nas) protiv Japana, Australije, Ghane, S. Koreje, Chilea, Obale Bjelokosti.

Kostarika: Moja strast je fudbal, moja snaga je moj narod, moj ponos je Kostarika.

Mene ovaj slogan podsjeća na reklame za Ožujsko.


Nemačka: Jedna nacija, jedan tim, jedan san.

A Njemci su zabrijali na neki naci(onali)zam.



Čile: Či, Či, Či! Le, le, le! Napred, Čile.

Uvjerljivo najjadniji slogan.

Naš je trebao bit HNS PEDERI

Zamisli kako bi Šuker popizdio kad bi mu pročitali to.