pocinju kvalifikacije, a slabo se pise

Nacija veceras utakmicom protiv Sjeverne Irske zapocinje novi kvalifikacijski ciklus s novim kormilarom. Karel Jarolim je naslijedio Vrbu i oko tog nasljedstva nije bilo neke velike dramatike jer je vec godinama nekakav prirodni kandidat br. 1 za klupu reprezentacije. Savezu naravno ne pada na pamet malcice riskirat i uzeti recimo stranca, pa se svi zadovoljavaju "logicnim i ocekivanim rjesenjima"
Jarolim je vec odradio debut prije tri dana, kad je u prijateljskoj utakmici natamburana Armenija 3:0. Ocekuje se agresivnija, dinamicnija, poletnija i ofenzivnija Ceska od onoga sto je ponudila u drugom dijelu Vrbinog mandata. Jamac toga bi trebali biti kako smjena generacija, svjeza krv, tako i Jarolimova ratnicka osobnost na klupi

Jarolim je inace tezak karakter, strog i krut, sklon diktatorskom ponasanju s momcadima koje vodi. Kako kod drugih trenera vrijedi ona o mrkvi i batini, kod Jarolima vrijedi iskljucivo batina i batina. Igracima u principu dobro dodje vojnicki rezim, malo se srede, zive sportski, brinu o rezimu prehrane i zdravlja, ali Jarolim to dovodi do ekstrema, pa nakon duljeg vremena u pravilu svi svima pocnu ici na zivce, povecava se napetost, pocinju sitne svadje, neslaganja i otpori, a Jarolim to ne zna drukcije rjesavat nego jos vecom represijom i strozim rezimom. Kad igraci pricaju o njemu, pazljivo biraju rijeci, smijese se usiljeno, nervozno vrludaju ocima hoce li se iza nekog grma pojavit veliki sef
jedna od novosti novog reprezentativnog stozera je npr. obavezno mjerenje masnoce svim igracima prilikom svakog okupljanja. Mozes dakle biti bucko koji odlicno igra u Barceloni, ali kad dodjes Jarolimu na vagu, manji si od makovog zrna. U slucaju prekrsaja slijede naravno sankcije
Jarolim je bio igracka osobnost Slavije osamdesetih, povremeni reprezentativac, a nakon igracke karijere se okrenuo trenerskoj, pocevsi kao asistent u svojem klubu Slaviji. Glavni trener je bio 2005-10 i to je bilo razdoblje izrazitih uspjeha kako za klub, tako i za samog trenera
prijelomni trenutak se dogodio ulaskom u LP preko Ajaxa (Ceska je i tada imala dva kluba u pretkolu) 2007 godine: klub je zaradio solidan novac, rezultatski bio uspjesan s 3. mjestom u skupini (usprkos recimo sedam komada primljenih na Arsenalu), bas se nekim slucajem dogodilo da je konacno zavrsen stadion i Slavija je te sezone osvojila naslov prvaka, po prvi put nakon 10 godina. Cinilo se da opasno mijenjaju odnosi i da slijedi razdoblje Slavijine dominacije. Novi stadion, dobra momcad, dobar trener, financije sredjene, euforija medju navijacima, rezultatski uspjesi - nisu li to sve odlike idealnog kluba? Pokazalo se da Jarolimova formula funkcionira
sljedece sezone je Fiorentina bila previsoka prepreka za LjP, ali je osvojen drugi naslov prvaka u nizu. U medjuvremenu je Jarolim narastao do pozicije apsolutnog diktatora u klubu, dovodio i prodavao igrace, odlucivao tko ce ostati u klubu i na kojim pozicijama, bio je vladar Slavije i svi su ga se bojali. Jbga, imao je rezultat
dovedeni su razni igraci, pa ih se nakon tri mjeseca proglasilo neperspektivnim, trosilo se dosta i racunalo na to da ce se igrat jos jedna LjP, pa nema veze, platit ce UEFA. Magija se rasprsila one kolovoske veceri kad je Slaviju u pretkolu LjP na penale eliminirao nama dobro poznati Sheriff. Odjednom se shvatilo da su klupske financije nategnute puno previse, Jarolima je izdala sportska sreca, a igracima je vise dopizdila negova vojnicka disciplina. Pola momcadi je igralo, pola cekalo na transfer. Poceo je pad na ljestvici, sezona je zavrsena tek na 7. mjestu, a Jarolim je osjetio da se mora malo odmoriti
vratio se nakon par mjeseci neuspjesno i s ocajnim rezultatima i tad je definitivno svima postalo jasno da je dosao kraj. Slaviji je trebalo pet godina da se oporavi od soka. Istini za volju, krivnja nije bila samo Jarolimova. Bilo je tu teskih promasaja u najvisem menadzmentu kluba, iznenadnih promjena vlasnika, lutanja u strategiji, zelje za brzom zaradom, pa su prodavani najbolji igraci iz vlastite skole ili su tijekom cestih mijenjanja strategija jednostavno proglaseni za neperspektivne i otpisivani, a u drugim klubovima su se pokazali kao dobri igraci
kako bi se oporavio, Jarolim se uputio u Slovacku (omiljeno mjesto za psihicku i karijernu rehabilitaciju ceskih trenera), pa je tamo u blitzkrieg maniri osvojio sa Slovanom dvostruku krunu i onda konacno nasao svoj Al-Ahly, mjesto gdje posao nije tezak, a para je laka. Cak je i tamo uspio doci do finala azijske LjP
2014 se vratio u Cesku i preuzeo Mladu Boleslav - fini, solidni, pristojni klub kojemu fali neka iskra, ludilo koje bi pokrenulo eksploziju. Tamo je odmah zaveo svoj vojnicki rezim, u tri sezone osvojio trece i dva puta cetvrto mjesto, te kup 2016. Prosle jeseni je Boleslav igrao dopadljivi visokooktanski nogomet, totalnu ofenzivu napadima preko bokova. Nije bilo neubicajeno da zabiju po tri, cetri gola. Na kraju su bili najefikasnija momcad lige, ali vidjelo se da nemaju kvalitete za napad na sam vrh. Radom u Boleslavu se Jarolim rehabilitirao kao strucnjak
po prvi put mu je klupa reprezentacije ponudjena jos 2009 godine, ali tada ju je odbio jer je bio usred projekta sa Slavijom. Ovaj put nije puno razmisljao
[uredio ian wright - 04. rujna 2016. u 15:47]