Cesi zadnjih 15 godina forsiraju idealni tip igraca "Nedved". Ok, Nedved je super i zivotinja i svaka ekipa ga treba, ali i Nedvedu treba nekakav tip "Rosicky" kraj njega. Ne mozes imat ekipu od 11 Nedveda. Problem je po meni u tome sto su se orijentirali iskljucivo na proizvodnju "Nedveda", a "Rosicky" je potpuno zanemaren. Nisam vec godinama u ligi vidio mladog igraca koji bi se priblizio tipu "Rosicky". Odumiru
produkciju igraca su potpuno preuzeli proizvodjaci "Nedveda" koji se stancaju kao po traci (naravno, niti jedan nije ni blizu originalu, ali se proizvode, pa ce se kad-tad neki i pojavit), a uzde su preuzeli tehnokrati poput U-nesto gurua Dovalila i gurua mladjih kategorija u Sparti, Holoubeka, koji je mrtav-hladan prije par mjeseci izjavio da u svojim ekipama nikad ne bi trpio Pirla
medjutim, "Nedved" ne samo da treba "Rosickog": treba i imat karakter i osobnost, a to ne mozes istrenirat. Zato su pravog Rosickog cekali 10 godina da se oporavlja i bio je dan zalosti kad je napustio reprezentaciju. On je bio posljednji svoje vrste. Zato su u Plzenju do 38. godine tjerali Horvatha da igra, dok i njemu samom nije vise dopizdilo i dok stvarno vise nije mogao igrat vise od pola sata
zbog svega toga danas imaju u i oko reprezentacije 100 discipliniranih atleticara koji kao zombiji ne staju 24 sata i koji uz malo taktickog drila mogu biti solidna i bljutava ekipa (nije da ih nedostaje u svijetu), ali sami atleticari ne mogu nista bez "Rosickog". Ni bez osobnosti na terenu. Eto, to je po meni tajna ceskog nogometa danas
[uredio ian wright - 09. listopada 2016. u 18:01]