Stefan Simić, stoper

potpisao za Milan sa 16 godina i od tada je na posudbama. Najnovije u Crotoneu. Bio kapetan U21 na Euru prije dva mjeseca

otac bosanski Srbin, mama s nekog otoka. Kaže da je uvijek navijao za Hrvatsku i pratio nogomet, rukomet, vaterpolo, košarku. Zvali su ga Srbi u njihovu U20, ali kaže da je uvijek htio igrati samo za Češku. Rođen je u Pragu, igrao u Slaviji od malih nogu

čitao sam i vidio par intervjua, pametan dečko za jednog nogometaša i zreo za svoje godine + govori nekoliko jezika

To Svedska dobra? Ma, daj nemoj me zajebavati.  Evo ti trenutno tabele drugoplasiranih:

Pos	Grp	Team v t e	Pld	W	D	L	GF	GA	GD	Pts	Qualification
1	B	Portugal	5	4	0	1	20	3	+17	12	Advance to second round (play-offs)
2	A	Sweden	6	3	1	2	13	7	+6	10
3	G	Italy	4	3	1	0	9	4	+5	10
4	C	Northern Ireland	5	3	1	1	7	2	+5	10
5	H	Greece	6	2	4	0	6	2	+4	10
6	I	Iceland	5	3	1	1	7	5	+2	10
7	F	Slovakia	5	3	0	2	9	3	+6	9
8	D	Republic of Ireland	5	2	3	0	5	3	+2	9
9	E	Montenegro	5	2	1	2	9	7	+2	7

Osim Portugal i mozda Italije, nijedan od tih timova ne bi bio medju prvih 5 u juznoj Americi.  Ne mislim cak da bi bili ni medju prva tri u CONCACAF.  Isto od trenutno prvih je li mislis da bi nasi, Srbi, Poljaci ili Englezi se prosetali njihovim kvalifikacijama?

Hvala ti, ne znam zašto sam mislio da je bio na našem radaru...Inače pitao sam jel se barem tada govorilo o velikom talentu, pa sad kada sam gledao Češku i Njemačku sam se sjetio da nebi možda bio u kadru.

sad je na nekom širem popisu. Mislim da će dobit poziv vrlo brzo

Ja sam svoje šta se tog pogleda na nogomet tiče rekao već 100 puta. Takav način razmišljanja ko je bolji i ko ima bolje igrače mi je za djecu.
Danas nogomet igra cijeli svijet, Fifa ima oko 230 članica, od toga njih bar 100 može se dogodit da svatko svakoga pobjedi. A napreduje se toliko da više ne možeš protiv nikoga reći da ćeš sigurno upisat 3 boda,osim možda protiv najslabijih 30-ak reprezntacija svijeta.
Poželjno je da na SP dođe čim više novih reprezntacija, da se nogometna popularnost širi, da se nogomet počne razvijat da jednog dana imaš 50 potencijalnih novih prvaka, a ne 5 ili 6 kao sada.
Možda bi ta Švedska  bila 1. u južnoameričkoj grupi,a možda i zadnja, ovisi o sreći, momentu, treneru, sucima itd..
Pa niko nije mislio ni da će Wales igrat polufinale eura pa su igrali, baš to je ponata nogometa, a ne konstatno nabrajanje svjetski poznatih bredniranih nogometaša i omalovažavanje svega ostaloga. Želja mi je da SP u Rusiji bude čim neizvjesnije, također se radujem jer će očito biti novih tzv "egzotičnih reprezentacija", pa da se ljudi malo i iz tih država raduju. Eto drago mi je da od velikih za Afričke pojmove neće biti Gane, Kameruna,Alžira,a gotovo sigurno će tu biti nekto od Ugande, Burkine Faso ili možda Gabona.
Na ovim drugim kontinetima mala je šansa da ćemo gledati takvu egzotiku, možda Panamci napokon dođu na prvenstvo, a jako bi mi drago bilo i kad bi Island tamo bio. Zdrava sportska nacija od 400 i kusur tisuća ljudi ruši veliki Brazil ili Francusku na SP, to je draž nogometa.

Pa rezultati govore ko je bolji:
Nasi na SP:
Juzna Amerika
Argentina - Hrvatska 1:0    1998
Ecuador - Hrvatska 1:0      2002
Brazil - Hrvatska    1:0       2006
Brazil - Hrvatska    3:1       2014
CONCACAF
Hrvatska - Jamaica 3:1    1998
Mexico - Hrvatska 1:0      2002
Mexico - Hrvatska 3:0     2014

Ali stvarno bi lijepo bilo vidjeti npr jednu Ugandu na sp. Ono zemlja u srcu afrike, nije ko ove zapadne kao tunis i maroko, nego je prava bijeda i siromastvo. Mislim da bi to tamosnjim ljudima puno znacilo,sigurno vise nego da nasa mafijaska reprezentacija opet zavrsi u rusiji pa da savjetnik s tribina "savjetuje" izbornika, a cijela la famiglia lijepo profitira.
Ili npr jedna Sirija, svi znamo sto im se u domovini dogada, sve svoje domace utakmice igraju izvan domovine, a unatoc tome jos uvijek su u nekakvim sansama za svjetsko prvenstvo. Bilo bi ih pravi gust gledat kako se bore za svoju domovinu, a ne ovi mamiicevi svjedoci i bankomati koji samo gledaju ukrast, lagati, lazno svjedocit i sve to pod krinkom domoljublja.

Zanimljivo a sto mislis kako Sirijci privole igrace da igraje. Sto mislis sto se on vratio?

On a cool February afternoon, one of Syria's greatest soccer players sits outside a mall on the Persian Gulf, paralyzed by a decision that he fears could kill him.

For five years, Firas al-Khatib has boycotted the Syrian national team to protest dictator Bashar al-Assad, who bombed and starved Khatib's hometown.

Now, suddenly, Khatib seems to be having a change of heart. He is thinking about rejoining Syria for its final push to qualify for next year's World Cup. His reasons are complicated, and he's reluctant to express them.

"I'm afraid, I'm afraid," he says in stilted English. "In Syria now, if you talk, somebody will kill you -- for what you talk, for what you think. Not for what you do. They will kill you for what you think."

Khatib is bearded and runty, with curly brown hair and kind eyes. He has earned millions playing professionally in Kuwait. The mall's posh setting offers a glimpse into his comfortable life here -- yachts bobbing on scalloped blue water, robed men and women drawing flavored tobacco from tableside water pipes. But Khatib seems nearly crushed by the weight of his dilemma, which he discusses over two days of interviews. "Every day before I sleep, maybe one hour, two hours, just thinking about this decision."