što se simpatiziranja tiče, prije sam uvijek simpatizirao Afrikance. Bili su mi simpatični, tko se ne bi sjećao Kameruna '90, hrabrog Egipta u skupini smrti na istom prvenstvu, Nigerijaca '94 i '98, odličnog Maroka '98, Senegala '02 itd.

međutim, kako idu prvenstva, vidi se da Afrikanci uvijek imaju iste probleme: posvađani su između sebe, mijenjaju trenere non-stop, svađaju se savez i igrači oko podjele premija, stalno netko bojkotira, dva mjeseca prije prvenstva se sjete da im treba više taktike i onda stave nekog propalog europskog probisvjeta na klupu (da, na tebe mislim, Svene Gorane Erikssone), sve je na ho-ruk i stanje se nije promijenilo ništa u zadnjih 30 godina. Po meni ne napreduju ništa

onaj sjeverni arapski dio od Maroka do Egipta je malo drukčija priča. To su organiziranije, discipliniranije ekipe, tvrde, oprezne, obrambeno orijentirane i zato većinom negledljive (s izuzetkom spomenutog Maroka '98 i ako zažmirim na jedno oko Vahidovog Alžira prije tri godine) - da, na tebe mislim, Tuniše. Još bih to i shvatio da ih takav pristup nekamo dovede, ali u pravilu završe u skupini s jednim bodom kojeg su sretno izbunkerirali