Vidim da ovdje ima i etiketiranja, pa da demistificiram neke stvari. Kao prvo, što je netko rekao, ne možemo iščupati nogomet iz konteksta društva u kojem živimo. Demografska slika Hrvatske je loša i omogućuje klubovima iz Zagrebačkog prstena iskorištavanje situacije kroz studente, kako je gore navedeno. To je olakotna okolnost za ZG prsten, a otegotna za ostale, ali to definitivno nije presudna okolnost.
Odrastao sam u maloj sredini gdje je danas trećeligaš, nekadašnji drugoligaš. Nekoliko godina živim u Zagrebu, gdje sam među ostalim 2 godine trenirao kikače u valjda najmanjem klubu u Zg, a i jako dobro sam upućen u zbvanja oko jednog aktualnog Zg drugoligaša, tako da mislim da imam potrebnu širinu da se mogu poistovjetiti sa svim stranama.
Kao prvo, nemojte misliti da u Zagrebu teče med i mlijeko. Opet, vjerujem vam da love svejedno ima više nego van Zagreba.
Da bi uopće mogli diskutirati koji je idealan format druge lige, moramo se odlučiti koji je cilj druge lige? Je li cilj druge lige "dati priznanje" boljim klubovima treće lige, ili je cilj da druga liga bude čim bliže kvalitetom prvoj ligi? Po meni, uz profesionalnu prvu ligu sa 10 klubova, u Hrvatskoj definitivno ima mogućnosti za ozbiljnu drugu ligu. Naravno da ona nikad neće biti prva liga, ali uz odmak nekoliko jačih klubova 1. HNL (5-6 klubova), razlika između ostalih klubova (koji se realno bore za opstanak) i jačih klubova druge lige bi trebala biti minimalna. Može li ona biti poluprofesionalna, ili potpuno profesionalna je stvar nove detaljne analize, ali vjerujem da ćemo se složiti da ne smije biti amaterska.
Po mom mišljenju ponajveći problem druge lige je neambicioznost većine klubova. Odgovara im status quo i životarenje u drugoj ligi. Kad analiziram svaki klub pojedinačno, podržavam realnost ambicija iznad megalomanije, ali je činjenica da je to generalno najveći problem lige. Pričom s 2 druge lige se ta neambicioznost samo potiče dalje i potencira.
Jedan od najvećih saveznika neambicioznosti je mala fluktuacija klubova (govorim generalno, iako su ovogodišnje predviđene migracije opet druga krajnost).
Ako prihvatimo da je osnova natjecanja prva liga s 10 klubova od kojih 2 ispadaju iz lige (bez kvalifikacija i sličnih gluposti), možemo raspravljati o broju klubova u drugoj ligi, a po meni ovisi prvenstveno o broju trećih liga. Prijedlozi za treće lige su uglavnom 3-5 trećih liga. Mislim da je nedopustivo da ijedan prvak lige ne ide u viši rang, stoga imam 2 varijante ovisno o broju trećih liga:
opcija 1)
1. HNL 10 klubova, 2 ispadaju
2. HNL 12 klubova, 2 napreduju, 6 klubova ostaje u ligi, 3 direktno ispadaju, 4. odozdo igra miniligu4 s drugoplasiranim trećeligašima
3. HNL 3x16 klubova, prvoplasirani automatski napreduju, drugoplasirani igraju miniligu4 za promociju
opcija 2)
1. HNL 10 klubova, 2 ispadaju
2. HNL 14 klubova, 2 napreduju, 8 klubova ostaje u ligi, 5 direktno ispada
3. HNL 5x16 klubova, prvoplasirani napreduju
Ne sviđa mi se opcija da samo prvoplasirani trećeligaši napreduju, ali kad bi iz 5 trećih liga napredovala po 2 kluba, 2. liga bi morala imati valjda 25 klubova da to ne bude neprirodno.
Meni osobno se puno više sviđa opcija 1, iako dopuštam da je za Hr nogomet kvalitetniji sustav s 5 trećih liga. Tada bi ciljevi druge lige bili potpuna profesionalnost klubova i igrača kao obveza, a uz marketinško podizanje renomea lige osigurati (zasad prilično utopijski, priznajem) određenu gledanost, kvalitetu nogometa, ali i da liga garantira klubovima neki novac. U prvoj ligi također treba poraditi na istome, ali spletom okolnosti iz Uefe već dolazi novac svim prvoligašima zahvaljujući Dinamovoj ligi prvaka.
Na taj način bi se osim sportskih motiva osigurali i ekonomski motivi, odnosno nagrada za uspjeh. Danas slavonski trećeligaš ne želi igrati drugu ligu jer ne može pokriti troškove. S druge strane da zna da mora uložiti dodatnih x00.000 kuna godišnje, ali da će od lige dobiti nešto (bilo to 50% tih troškova, ili 150%), a da će posredno profitirati na 5 drugih mjesta, onda bi puno lakše prihvaćao ulazak u drugu ligu.
Ili napraviti fond solidarnosti za putovanja, izračunati ukupni sezonski trošak putovanja (minimalni) i podijeliti s brojem klubova, tako da im to bude trošak, a da se iz tog fonda isplaćuju stvari troškovi. Na taj način bi svi klubovi imali isti godišnji trošak putovanja, odnosno Zg klubovi bi sufinancirali ostale.
(Kad igraju Gorica i Imotski, recimo da je isti trošak gostovanja jednom i drugom klubu, ali u idućem kolu recimo Gorica igra s Haškom, a Imotski s Rudešom, te je na taj način Gorici trošak manji nego Imotskom, a ovako se to iznivelira).