Financije i licence trenera.

Gospodo, postoji odluka o propozicijama natjecanja trećih HNL Izvršnog odbora  koja je donesena 23.08.2019., znači nakon odluke o propozicijama natjecanja druge HNL za sezonu 2018/19. donesene 18.07.2018. Pravno gledajući ova naknadna je važeća, jer ju je donio isti Izvršni odbor i koji je promjenio odluku o popuni druge lige na način da se ista popunjava klubovima plasiranim do šestog mjesta svake skupine trećih liga. Croatia Zmijavci se je plasirala kao predstavnik 3 HNL jug.

Neki su se potrudili napisati šta sustav licenciranja donosi pozitivno i ja njihove argumente uvažavam.

Evo šta je negativno:

-sustavom se može manipulirati (to s Maksimirom, jednom je (pa su promijenili) pisalo u pravilima da se klubu može i ne mora uskratiti licenca zbog krova)

-klubovi koji spadaju pod grad (Zagreb najčešće, ali ima još primjera, Primorac Stobreč spada pod Split, recimo) su povlašteni, ne može ih se kriviti i ne može se tražiti da svatko ima svoj stadion, ali se može maknuti ona odredba da svatko mora igrati u svome gradu/općini, šta znači da Croatia Zmijavci ne može igrati u susjednom Imotskom ni u Dugopolju, a zagrebački klubovi i oni iz mjesta koja nisu Zagreb, ali spadaju pod Grad Zagreb, mogu. Neka svatko, ako ne može na svom, igra gdje hoće, tako su svi u istom položaju

-sustav licenciranja ubija svu draž, ove godine za 1. ligu su se borila samo dva kluba, od 14 samo 2, to je sprdačina; super zanimljiva Treća liga-jug uopće nije zanimljiva, jer je samo jedan klub dobio licencu, evo i ovdje mi ne pričamo o Međimurje-Zadar ili Istra-Šibenik, nego o tome

-previše ovlasti daje se birokraciji, šta katkad uzrokuje smiješne situacije, to sa reflektorima u Srbiji je apsurdno, ako nacionalni kamp nema reflektore, zašto bi tamo morali igrati, ali najapsurdnija vijest koju sam čuo je da Poljičanin Srinjine, prvak pete lige (2. županijske Splitsko-D.) ne može igrati 4. ligu (prvu županijsku) na svom stadionu, dokle to vodi

-ova pravila nemaju nikakvog smisla sa situacijom u zemlji, čim Sl. Brod, Vukovar, Bjelovar, čak i jedan Zadar, znači sve županijska središta, ne seoski klubovi, imaju problema sa sustavom, sjetimo se odredbe da svaki prvoligaš mora imati žensku ekipu, mislim, čemu to; veliki problem je i šta se o licencama odlučuje dok prvenstvo još nije gotovo, zašto bi neki klub se trudio oko stadiona, ako još nije osigurao plasman rezultatski

Da si bio u Srinjinama to te ne bi čudilo.

Primorac Stobreč stavlja krov i reflektore.

Ovo sa Srinjinama san mu i ja tija napisat, dovoljno je reć da je jedan od kornera praktički na županijskoj cesti koja je frekventnija od mnogih prometnica sa državnim statusom.

Šta se tiče Primorca, moram te ispraviti: Grad Split im financira/stavlja reflektore, što je vrlo nekorektno prema nekim drugim klubovima i sportovima, a pogotovo prema onima koji nastupaju i treniraju, da apsurd bude veći, na stadionima, dvoranama i bazenima pod upravljanjem gradske ustanove 'Športski objekti'.

Zašto taj isti Grad ne stavi krov na Parku mladeži, stadionu za koji se Grad grčevito borio u postupku dokazivanja vlasništva? Nekome majka, a nekome maćeha, uvik isto...

Zar moramo biti taoci nesposobnih? Ako može Bijelo Brdo ili Zmijavci ili Dugopolje zašto ne mogu Zadar, Slavonski Brod ili Karlovac?

I da te ispravim Gorica nije mogla igrati u Zagrebu jer je druga Županija.

Ono u Srinjinama se ni ne može zvat stadionom.  

Solin ti je totalni promašaj u tvojoj priči. Da nema gradske uprave (dakle zajedničke kase svih građana koje nitko ništa ne pita gdje žele da ide njihov novac), odnosno da se Solin mora oslanjati na nekakve sponzore, odavno ne bi bio drugoligaš. Dakle, politika kroji tu priču, održava glavu iznad vode jednom poluprofesionalnom pogonu i točka.