Bivši makedonski izbornik dobro poznaje Neftçi: Mpenza se udebljao, ali Nasimov je opasan

A  igračka je nogometni klub, najbrži i najlakši, a vjerojatno i najjeftiniji put do promocije.

A kada je jedna zemlja tako bogata naftom, zlatom i plinom, u nogometnim krugovima Bakua susrest ćete i poznata lica svjetskog nogometa, bivšeg kapetana Arsenala i engleske reprezentacije Tony Adamsa, njemačkog trenera Bertija Vogtsa...

U Azerbajdžanu je bio trener i bivši izbornik makedonske reprezentacije Đoko Hadžijevski. Nakon naporne sezone u Bakuu, odmara se na Prespanskom jezeru. Nema boljeg poznavatelja azerbajdžanskih nogometnih prilika od Hadžijevskog.

Pitam ga - je li Kruno Jurčić bio u pravu kada je s toliko strepnje govorio o Neftçiju. Jurčićeve riječi gotovo daju naslutiti da Dinamo ide na noge “Barceloni europskog istoka”?

- Jurčić nije daleko od istine, Neftçi uopće nije naivna momčad. Bez obzira što je Dinamo neosporno kvalitetnija i jača ekipa, momčadi s europskog istoka znaju biti vrlo neugodne...

Hadžijevski je u nekoliko rečenica opisao Dinamova suparnika, koji ima i povijest i reputaciju:

- Dok su bili u sastavu SSSR-a, bili su jedina momčad iz Azerbajdžana koja je igrala u prvoj sovjetskoj ligi. Osim tradicije i reputacije najvećeg azerbajdžanskog kluba, iza leđa je naftna kompanija Sokar, tako da budžet Neftçija nije ni za euro manji od Dinamova. Mislim da se vrti oko 20 milijuna eura. Puni su stranaca, u Azerbajdžanu nema limita kada su u pitanju uvozni nogometaši. I još nešto, što bi moglo biti važno - iako šest godina nisu bili prvaci, u Azerbajdžanu imaju status državnog kluba.

Hadžijevski tvrdi da za europski istok solidno plaćaju igrače, godišnje gaže vrte se između 200.000 i 300.000 eura, a Brazilci zarađuju i više.

- Glavna zvijezda je Emile Mpenza, no veliko ime belgijskog nogometa nije opravdalo reputaciju. Udebljao se i zapustio i daleko je to od igrača kojega se sjećamo iz Schalkea.

Među najboljim igračima su i dvojica Makedonaca, Mitrevski i Georgijevski, te golman Stamenković, kojeg su doveli iz Crvene zvezde.

Ipak, najveća opasnost za Dinamo su dvojica napadača.

- Jurčić mora s posebnom pozornošću pratiti Bahodira Nasimova i Brazilca Flavinha, te Rodriguina. Taj tercet je glavni izvor opasnosti. No, kako sam već rekao, Dinamo je kvalitetnija momčad, s većim internacionalnim iskustvom, svake godine igra u Europi i ne bi trebao strepiti pred Neftçijem. Unatoč Sadigu Sadigovu...

Tko je Sadigov?

- Predsjednik, alfa i omega Neftçija, ali i azerbajdžanskog nogometa. Vrlo ambiciozan čovjek, moćan i bogat, a ako iza njega stoje država i najveća naftna kompanija, ako će Dinamo dočekati 30.000 fanatičnih navijača, onda to doista neće biti samo ugodan izlet na europski istok nego i veliko nogometno iskušenje...

Kada je Jurčić s tolikim respektom govorio o Azerbajdžanu, vidio sam “u strahu su velike oči”. No, kada je sve to potvrdio jedan nogometno kvalificirani čovjek, shvatio sam da je respekt opravdan. Gdje leži toliki novac, leže i mine, posebno za bahate i arogantne. Zato je Jurčić odmah pritisnuo kočnicu.