Na SP u Njemackoj problem naseg 3-5-2 sustava je bio Tudor u sredini. Kao sto je receno, ne racunajuci krila, od 3 vezna igraca u toj formaciji 2 moraju biti kreativna da bi se ostavarila dominacija u sredini. Niko Kovac je bio potreban defenzivac, a Tudor je svojom tromoscu zbog visine i losom kontrolom lopte omogucio Australiji i Japanu da dobrim djelom kontroliraju posjed lopte. Tako je organizacija napda pala na 3 igraca: Kranjcara, Klasnica i Prsu. Krila su se cesto morala vracati u obranu i biti bekovi, a i svi su dobro poranalizirali Srnu i Babica te ih nastojali  zatvoriti. Tudor u sredini je bio opravdan samo protiv Brazila, u drugim utakmicama to mjesto je trebao igrati Modric ili Ivan Leko.

Da je Tudor bio zadnji igrac umjesto Tomasa, kao protiv Argentine, ne bi bilo onog glupog penala, a Tudor bi verovatno skinuo i nabacenu loptu Bresciana kojom je Kewell postigao gol, doduse iz zaledja.

Problem je sto je nas stozer na celu sa Zlatkom Kranjcarom cjelu taktiku i viziju igre bazirao na utakmici protiv Bugarske u Sofiji. Tamo smo iskontrirali nediscipliniranog protivnika, a moglo je biti i gore da su Bugari iskoristili svoj pritisak u odredjenim trenutcima.