Objavljeno na dan 17. 12. 2009.
Zvonimir Pavleković – nogometaš NK Bjelovara
S predsjednikom Ljubićem imam dogovor da mogu otići kad budem imao pravu ponudu
Zvonimir
Pavleković nije jedan od najboljih igrača NK Bjelovara ove jeseni, on
je najbolji igrač Bjelovara i on je zaslužan što Romantičari s Logora
imaju 30 bodova i što drže visoko mjesto na tablici. Uz Pleića, koji je
ove jeseni postigao 11 prvenstvenih pogodaka, Pavle je sjajnim igrama
pridodao i pet pogodaka s kojima se uvrstio u red najboljih klupskih
strijelaca. Prije pet godina tadašnji i sadašnji trener Priščan doveo
ga je iz Mladosti u Gradski klub kao perspektivnog mladog igrača, koji
se kasnije razvio u vrsnog nogometaša, ali turbulentno stanje u klubu
odvelo ga je u pečalbare i sad s 25 godina na leđima još se nije
odrekao igranja u prvoj ligi.
- U prvom navratu u NK Bjelovaru sam proveo tri godine. Kad smo ispali
u treću ligu klub se našao u kaotičnoj situaciji i ništa se nije znalo,
ni tko je trener, ni tko je predsjednik, nije bio baš nikakve
garancije. Nisam se mogao ni s kime bilo što dogovoriti, pa sam morao
dići sidro i otići u Viroviticu – prisjeća se Pavleković dana kad je
napustio Bjelovar, da bi preko Virovitice završio u drugoligašu iz
Suhopolja.
-
Da li za Pavlekovića ima razlike u ondašnjem
Bjelovaru, koji je igrao u drugoj ligi i sadašnjem koji se bori za
povratak u drugoligaško društvo?
- Razlika je velika. Onda se klub bazirao na iskusne igrače koji su
mahom bili izvan Bjelovara, dok danas u Bjelovaru igraju mladi i domaći
igrači. Današnji NK Bjelovar ima ponovo veliku perspektivu i već su se
afirmirali domaći mladi igrači poput Drlje, Kastlingera, Golubića,
Mlinarića, Lamača, a da ne spominjem Josipa Kozića, koji je kao junior
postao jedan od najboljih igrača Bjelovara i pred njim je velika
karijera. Moram priznati da mi je sad puno ugodnije u klubu, atmosfera
u svlačionici je odlična i na najboljem smo putu da ponovo imamo sjajnu
domaću momčad.
-
Postoje razna naklapanja o razlozima povratka Pavlekovića u Bjelovar, a koji je po njemu stvarni razlog dolaska na Logor?
- Ma bilo je tu svega. Prvo sam načuo da bi Suhopolje moglo ući u
financijske poteškoće i da će se momčad rasformirati. Već tada sam imao
kontakte s jednim našim prvoligašem koji se na žalost još do danas nisu
konkretizirali, a bilo je i ponuda od nekih drugoligaša. U cijelu tu
priču uletio je predsjednik Ljubić s pričom kako ima velikih ambicija
uvesti Bjelovar ponovo u drugu ligu, kako bi u toj momčadi trebali
igrati sve domaći igraći i da se ozbiljno radi na potpunom pokretanju
kluba. Djelovao mi je čvrsto, snažno i uvjerljivo i nije mi trebalo
dugo da pristanem i moram naglasiti da mi nije žao.
-
Kakav je dogovor Pavleković sklopio s predsjednikom Ljubićem?
- Nema tu nikakve tajne i nema nikakvog fiksnog ugovora. Za Bjelovar
ću igrati sve dok ne nađem ozbiljniji i znatno unosniji angažman. S
predsjednikom Ljubićem imam usmeni dogovor da mogu otići kad budem imao
pravu ponudu, a trenutno postoje neke naznake da bi se mogao oprobati i
u prvoj ligi, ali vjerujem da ću do daljnjeg biti u Bjelovaru s kojim
bi želio ući u drugu ligu.
-
Da li po Pavlekoviću Bjelovar ima potrebnu snagu kojom bi ušao u drugu ligu?
- Istina je da imamo mladu momčad, ali u Cvančiću, Jeličiću, Momiru
Ljubiću, Vaclaveku, Adamecu, Vraniću imamo i potrebno iskustvo koje u
spoju s našom mladošću daje vrlo snažnu momčad, koja je u stanju
pokoriti treću ligu i doći do željenog cilja. Da smo pobijedili
Koprivnicu i Križevce, što smo trebali i da nismo izgubili utakmicu kod
kuće od Lipika, već sad bi bili prvaci s dva boda ispred Lipika.
Uvjeren sam da ćemo poslije zimskih priprema biti znatno opasniji i
konkretniji, a i naši mladi igrači već su tokom jeseni stekli jedno
veliko iskustvo.
-
U kakvom je odnosu Tomislav Pavleković s ostalim igračima Bjelovara?
- Moram naglasiti da su svi igrači međusobno prijatelji i da nema
nikakvih neželjenih situacija i što je bitno nema nikakvih klanova, pa
tako i moj odnos s ostalim igračima više je nego korektan. Atmosfera u
svlačionici je odlična i nastojimo si međusobno pomoći koliko možemo, a
nisam primijetio nikakvo iskorištavanje mlađih igrača. Za to je dosta
zaslužan i trener Priščan, koji puno razgovara s igračima i zalaže se
za zdravi odnos. Moram reći da je i kod trenera Holičeka bila sjajna
atmosfera u svlačionici i da to nije bio razlog njegovog odlaska.
-
Da li je Holiček morao otići?
- Njegova odluka nas je iznenadila i svi smo uvjereni da on nije
morao otići. Nakon dvije pobjede nad Đakovom i Belišćem uslijedio je
iznenađujući poraz od Lipika, ali to nije trebao biti razlog odlaska i
nije istina da nije bio prihvaćen od igrača.
-
Koliko je Priščan utjecao na dobre Pavlekovićeve igre?
- Slavko Priščan je sjajan trener i njegovim dolaskom preporodila se
naša igra. Znatno je utjecao ne samo na moju, nego i na igru Jeličića,
Vaclaveka i ostalih igrača, a zaslužan je za dobe igre mladih igrača,
posebno za veliki napredak Josipa Kozića.
Preostaje nam da vjerujemo kako su prvoligaški klubovi slijepi kod
zdravih očiju i da ne vide sjajne igre Zvonimira Pavlekovića, kako bi
Pavle što duže igrao za Romantičarte s Logora.