Mladi nogometaši NeretvancaValentin Ćorić i Zvonimir Čamouspješno se oporavljaju u Kliničkom bolničkom centru Split na Firulama tjedan dana nakon strujnog udara pod tušem svlačionice igrališta Jadrana u Kaštel Sućurcu.

Za razliku od godinu dana starijeg Čame, čiji opravak na Koronarnoj jedinici Klinici za unutarnje bolesti zbog težih posljedica udara ide sporije, sedamnaestogodišnji Ćorić u bolničkoj sobi Klinike za dječje bolesti teško skida osmijeh s lica.

- Sada se odlično osjećam, unatoč rani na kuku od strujnog udara mogu se sada i kretati, rana je zarasla. Ne bole me više ni mišići, nemam glavobolja - rekao je mladi nogometaš iz Neuma. Liječnici su proveli mnoge pretrage i razmišljali o tome da ga možda već i otpuste iz bolnice, ali iz predostrožnosti će kući u ponedjeljak. Neum je, zlu ne trebalo, ipak daleko od Splita.

- Rekli su mi liječnici da moraju napraviti još neke pretrage, da će me još malo zadržati i da se dodatno odmaram do ponedjeljka. No, jedva čekam izaći - priznao je Ćorić.

Međutim svaki povratak na nesreću, koja je pukim spletom okolnosti i spretnošću prisutnih nije prešla u tragediju, na njegovo lice vraća duboku ozbiljnost. Od strujnog udara ostala mu je duboka amnezija.

- Ne sjećam se ničeg što se dogodilo. Posljednje čega se sjećam bilo je prvo poluvrijeme utakmice, te neki događaji na pauzi u svlačionici. Sjećam se da smo pričali na poluvremenu u svlačionici, a drugog poluvremena, i svega što je uslijedilo poslije, uopće se ne sjećam - rekao je mladi nogometaš trećeligaša iz Opuzena kojem se sjećanje na događaj počelo vraćati tek dan nakon strujnog udara.

- Dan poslije, u nedjelju, mozak mi se počeo oporavljati. Vratilo mi se sjećanje na prvo poluvrijeme, ali ostalog se ne mogu sjetiti.

Ćorić je tako tek kasnije doznao kakvo su čudo u njihovom spašavanju napravili na licu mjesta liječnik Antonio Jerčić, fizoterapeut Frane Ćupić, tajnik Neretvanca Ivica Ključe te ostali, a kasnije i liječnici u KBC-u Split, od Doriana Kuščevića i Miše Lojpura, koji su ih zaprimili u bolnicu, pa nadalje.

- Veliko hvala svima na svemu što su napravili, bez njih tko zna što bi bilo s nama - rekao je Ćorić.

- Najvažnije je da su djeca živa - briznula je u plač, nakon svega što su dva mladića prošla, majka Nedžada čijem sinu liječnici još nisu dopustili da se spusti kat niže u posjetu suigraču Čami.

- Čim me u ponedjeljak puste idem k njemu - najavio je Ćorić.

Bolničke dane Ćoriću krate česte posjete. Istovremeno s novinarskom posjetom u vizite su mu došli suigrači, predsjednik Neretvanca Damir Deak i prijatelj, a u srijedu ga je posjetila i delegacija HNS-a na čelu s izbornikom reprezentacije Slavenom BIlićem.

Tome se mladi Ćorić definitivno nije nadao. Razgovor o tome odmah mu je vratio dobro raspoloženje.

- Iznenadio me, nisam znao da dolazi. Dok sam ležao na krevetu sestra ih je vidjela i rekla mi je kako mi dolazi delegacija. Mislio sam da stiže netko iz Neretvanca ili iz Sućurca, kad ono Slaven Bilić! Raspitivao se kako mi je, poklonio mi dres. Poručio mi je da ću biti pod njegovom prismotrom u naredne dvije-tri godine te da je na meni da se nametnem za mjesto u reprezentaciji. 
Ćorić već polako razmišlja o tome što će kada izađe i kuje planove o povratku nogometu.

- Prvo ću se malo odmoriti kod kuće, dan-dva, a odmah zatim ću se već početi polako pripremati. Valja mi početi... - pričao je Valentin, no majka Nedžada je odmah počela vrtjeti glavom kao znak da povratak možda ipak neće ići tako brzo kako bi njen sin priželjkivao.

- Prvo ćeš okopati one mandarine što si trebao već uraditi - našla je kroz suze snage za šalu Valentinova majka.

Ipak, Valentinovu želju za povratak to može samo usporiti, ne i poremetiti.

- Vratit ću se, ali se odsad tuširam samo kod kuće - našalio se i Valentin.