Objavljeno na dan 21. 07. 2011.
Održana redovna godišnja Skupština NK Bjelovara
U klimatiziranoj Gradskoj vijećnici održana je redovna godišnja Skupština NK Bjelovara a koja je imala iznimno mali odaziv skupštinara pa je tako i potrebni kvorum bio pomalo nategnut. No, sve se ipak nekako privelo kraju a za razliku od nekih ranijih skupština, ova je u cijelosti bila pod kontrolom aktualnog predsjednika Borislava Kozića. Kada je na početku svog monologa iznio pjesničku figuru kako je po preuzimanju funkcije predsjednika Bjelovara imao samo dvije ideje vodilje, mnogi su u sebi pomislili da je sreća da ih nije imao više. Bilo je to prije oko godinu dana kada je, ne sluteći ništa, naš predsjednik Kozić šetao ulicama Bercelone, razgledao čuveni stadion Noe Camp i uživao na povjetarcu pristiglom iz ne tako daleke Afrike, i kada mu je zazvonio mobitel a izmučeni dotadašnji predsjednik Ljubić strogim glasom zavapio: » Hitno dolazi kući jer biti ćeš novi predsjednik Bjelovara «. Takva se ponuda ne odbija pa makar vas zatekla u Patagoniji a ne u nedalekoj Barceloni a naš Bore Lee je prvim brodom ili avionom, svejedno, zapalio u Bjelovar, preuzeo štafetnu palicu od B. Ljubića i ne čekajući legitimitet izbora, odmah smijenio trenera Prišćana, smanjio primanja igračima, najavio juriš na Prvu HNL i krenuo u potjeru za najbližim suradnicima. Ostalo je povijest ili će to tek postati. Skupština ga je prihvatila kao predsjednika, gradonačelnik Toni Korušec je bio presretan jer je vrući krumpir zvan NK Bjelovar ipak nekome uvalio u ruke a predsjednik Kozić krenuo u avanturu za koju nije znao gdje će ga dovesti. A ta jednogodišnja avantura prezentirana je na zadnjoj Skupštini a da nijedan skupštinar ni na jednu jedinu sitnicu nije imao primjedbu. A moglo se zamjeriti štošta. Kako to, recimo, da se četvrto mjesto proglašava uspjehom, kako to da se Izvršni odbor nije niti dva puta sastao i kako i na koji način je financijska situacija tako puno bolja od one ranije. Tu je, zacijelo, netko lud, pogotovo kada se može spomenuti da je u kratkom vremenu iz kluba otišlo čak desetak nogometaša nezadovoljnih stanjem u klubu a to su- poimence: Kastlinger, Drlja, Orlović, Lamač, Račan, Vranić, Pleić, Pečar, Šimić, Jeličić, Piragić a možda i- Pavleković. To, priznati ćete, malo koji klub može nadomjestiti. I zato je, generalno, ubilježen neuspjeh i igrački i organizacijski bez obzira što se predsjedniku mora priznati hrabrost i odlučnost da u ovoj bjelovarskoj nogometnoj žabokrečini zapliva sa krokodilima. Da bi toga bilo što manje ili nimalo, skupština je na prijedlog Bore Kozića, umjesto neaktivnih Davorina Diklića, Đurđe Ištef- Bemšić i Igora Habalije i IO imenovala jake snage kao što su župan Miroslav Čačija, Božidar Vukojević- Bonja i manje poznata Lidija Vojnić- Britvić. U Nadzorni odbor umjesto Želja Ščrbačića imenovan je Ivan Tkaličanec. Usvojene su i izmjene i dopune Statuta kluba koji je usklađen sa Statutom HNS-a i UEFE a pozdravljene su i podrške gostiju kao što su izaslanik gradonačelnika Ante Topalović koji je ustvrdio da je rješenje novog stadiona na pomolu, šef NS BBŽ Slavko Prišćan koji je govorio i u ime Ivana Bedija koji obično nema što reći, zamolio sve da budu na dispoziciji a nije primjedbi bilo na, umirućim glasom, obznanjene riječi financijaša Ivana Kolarića kako je stanje sve bolje i bolje. Još samo da se trener Bundović ne suočava sa pomorom igračkog kadra na Logoru, obistinile bi se riječi predsjednika o svojim vizijama i vodiljama . I dalje će se igrati nogomet u Bjelovaru, samo …